? 12 min
Koautorica: Ivana Osredek
Pozdrav svima! Ponosno vam predstavljamo novu kategoriju – Karijere u znanosti! Nakon serijala o studiranju u inozemstvu, gdje smo uspoređivali procese prijave za različite države i sveučilišta diljem svijeta, sada vam želimo pokazati kako zapravo izgleda sam proces studiranja i koji put možete odabrati nakon njega. U ovom postu pričat ćemo o različitim mogućnostima unutar akademije.
Akademija je široko raširen pojam koji se koristi kako bi se jednom riječju obuhvatili znanstvenici i profesori. Nažalost, nije jednako strukturirana u svim dijelovima svijeta jer različite države imaju različite nazive, kvalifikacije i uvjete za različite pozicije. Srećom, te razlike polako nestaju i različite pozicije se standardiziraju u svijetu, što dopušta znanstvenicima studiranje i širenje njihovog znanja i sposobnosti gdje god to oni žele.
Preddiplomski studij
Preddiplomski studij (također znan kao bakalaureat, skraćen kao BSc) vjerojatno je prva akademska stepenica kojom se trebate uspeti nakon što se upišete na fakultet. On služi kako biste naučili osnove područja u kojem se upisali studij. Obično traje 3 do 6 godina (što jako ovisi o području koje odaberete i državi u kojoj studirate). Kako biste završili preddiplomski, za vrijeme završne godine trebate napisati završni rad. Studenti u prosjeku imaju 23 godine kada završe preddiplomski.
Svi se možemo složiti da je preddiplomski studij jedno od najstresnijih perioda za studenta, pogotovo na prvoj godini, kada se tek navikava na fakultetski život. Preddiplomski može biti strukturiran u semestre i ispitne rokove (2 semestra + 2 ispitna roka) ili u kvartale (4 po godini). Prvi (zimski) semestar obično traje od listopada do veljače, nakon čega slijedi ispitni rok od veljače do ožujka. Nakon toga jest drugi (ljetni) semestar od ožujka do lipnja, a nakon njega ispitni rok do sredine srpnja. Kvartali obično kreću početkom rujna, siječnja, ožujka i lipnja. Njihova je prednost u velikoj prilagodljivosti, ali imaju nedostatak u tom što je studentima smanjen broj predavanja. Naravno, to može varirati od države do države. Svaki semestar sastoji se od predavanja, laboratorijskih vježbi, seminara, kao i interakcija s profesorima, asistentima i demonstratorima. Provjere znanja provode se pismenim ili usmenim ispitima, laboratorijskim izvještajima, esejima ili analitičkim zadatcima.
Pokušajte ugurati još vrijeme za izlaske s prijateljima, hobije, posao ili znanstveni rad i možete vidjeti da vam uskoro ponestane slobodnog vremena u tjednu! Zbog ovoga su organizacijske vještine jedne od najbitnijih vještina koje dobijete za vrijeme preddiplomskog studija jer se naučite nositi s velikom količinom obaveza. Također poboljšate svoje sposobnosti pisanja, prezentiranja, vođenja i rada u timu (pogotovo ako ste uključeni u grupne projekte), kao i kritičko razmišljanje različitim aktivnostima (ili možete potražiti online izvore poput LinkedIn Learning ili Open Learn).
Što nakon preddiplomskog? Možete ići u više različitih smjerova. Možete odlučiti nastaviti s diplomskim studijem ili se pokušati zaposliti. U nekim državama relativno je lako naći posao nakon preddiplomskog (poput SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva), dok je u drugim državama (poput Hrvatske) jako teško jer stupanj prvostupnika nije jako tražen. Poslovi vezani uz akademiju koje možete raditi nakon završenog preddiplomskog jesu laboratorijski tehničar i slične pozicije, gdje se brinete o laboratoriju i radite rutinske eksperimente.
Diplomski studij
Diplomski studij (još poznat kao magisterij, skraćeno MSc), obično je dvogodišnji studij tijekom kojeg se (poželjno) više fokusirate na praktičnu primjenu teorije i eksperimentalni rad u određenoj grani znanstvenog područja koje studirate. Diplomirate tako što napišete diplomski rad, koji može biti originalni znanstveni rad ili rekreacija ili prilagođeni oblik nekog već prije napravljenog rada. U nekim institucijama izrada diplomskog rada može biti jako samostalan proces, gdje uz pomoć mentora definirate temu, a nakon toga sami odradite većinu posla (uz pomoć, naravno). S druge strane, drugdje vam daju mali projekt koji je mentor već napisao za vas, što ima neke prednosti (jasno razrađen plan i metodologija), ali i mane (nedostatak slobode i vlastitog doprinosa projektu).
Strukturiran je jednako kao i preddiplomski studij – u semestre i ispitne rokove ili u kvartale. Po količini rada, međutim, zahtijeva puno više angažmana. U nekim državama (npr. u Njemačkoj) studenti moraju odraditi staž u trajanju 3 do 6 mjeseci prije pisanja diplomskog rada. Također možete imati i laboratorijske rotacije, što je prilika za rad u nekoliko različitih laboratorija u istoj godini.
Kada diplomirate, možete odlučiti tražiti posao u industriji ili, ako želite, možete ostati u akademiji – ili isprobati što god vam se čini zanimljivo! Što se tiče radnih mjesta u industriji, za neka su potrebni doktorat ili postdoktorska pozicija. U akademiji možete raditi kao laboratorijski tehničar ili asistent i bit ćete više plaćeni nego osoba s prvostupničkom diplomom, što isto vrijedi i za poslove u industriji. Ako želite ostati u akademiji, idući vam je korak doktorat.
Doktorat
Doktorat je najviši znanstveni stupanj formalnog obrazovanja, što znači da osoba postaje doktor znanosti nakon što napiše i objavi originalno istraživanje koje je proširilo granice ljudskog znanja. Doktorska disertacija, koja može imati više stotina stranica, na kraju studija treba biti obranjena u tzv. obrani doktorskog rada ispred komisije stručnjaka u odgovarajućem području istraživanja. Doktorati mogu imati dodatne uvjete koji određuju kad osoba može obraniti svoj rad, koji mogu uključivati određen broj već objavljenih radova ili radova koji čekaju recenziju kojima ste prvi autor ili ne.
Kako biste postali doktorand, obično trebate završiti preddiplomski ili diplomski studij u području u kojem upisujete doktorat ili u nekom srodnom području. U nekim državama možete se prijaviti na doktorat sa završenim preddiplomskim studijem (ovi se programi zovu „fast-track PhD“), a u nekim državama morate imati završen diplomski studij kako biste se uopće mogli prijaviti na poziciju doktoranda. Možete se prijaviti preko laboratorija ili preko institucije. Ako se prijavljujete preko laboratorija, najčešće biste trebali kontaktirati voditelja laboratorija kako biste vidjeli postoji li slobodnih mjesta. Ako se prijavljujete kroz instituciju, najvjerojatnije ćete dobiti informaciju o slobodnim mjestima na toj instituciji. Ovo će biti bitno kasnije kada ćemo govoriti koje ćete dodatne obveze imati. Najčešće, prijave se sastoje od vašeg završnog rada i/ili diplomskog rada, ocjena, preporuka profesora i intervjua. Prijašnji radovi velika su prednost, ali nisu jako česti. Htjeli bismo naglasiti da su preporuke profesora najbitnije jer gotovo sve prijave traže minimalno dvije preporuke. Velik broj doktoranada reći će vam kako je doktorat odlučujući korak u vašoj znanstvenoj karijeri jer je dobar pokazatelj kako će ona dalje izgledati.
Većina doktorata traje 3 do 5 godina, ali to može dosta varirati ovisno o ugovoru koji imate s institucijom na kojoj radite doktorat. Prosječan doktorat u Europi traje 4,5 godina, dok u SAD-u može trajati čak do 8 godina. Mnogi faktori mogu utjecati na duljinu vašeg doktorata i jako su vezani za njegovu strukturu, instituciju, prirodu istraživanja i financiranje. Na primjer, u računalnoj znanosti biste mogli krenuti s doktoratom s 24 godine i biti gotovi s 27, dok biste u medicini tek tada kretali sa svojim doktoratom!
Za vrijeme doktorata vaše obveze će se dramatično promijeniti s obzirom na prijašnje. U Hrvatskoj i nekom drugim europskim državama još uvijek ćete morati ići na predavanja i vježbe, ali u puno manjoj količini. U većini europskih država nemate nikakvih obaveznih predavanja, ali to može varirati od institucije do institucije i od jednog znanstvenog područja do drugog. Ako želite, možete uzeti i dodatne tečajeve potrebne za vaše istraživanje. Vaša je glavna zadaća vaš doktorski rad. Uz to možete imati druge obveze poput podučavanja, pisanja prijava na natječaje, organiziranja i odlazaka na konferencije (kako biste proširili svoja znanstvena poznanstva) i koordinacije studenata diplomskog studija. Vraćamo se na razliku između doktorata u laboratoriju i na instituciji: ako ste u laboratoriju, najčešće nećete trebati držati nastavu, a ako ste na instituciji, trebat ćete držati nastavu ili konzultacije sa studentima.
Kada ste na doktoratu, u nekim se državama smatra da ste zaposleni, u nekima da ste još uvijek student, a u nekima da ste oboje! Plaća isto jako ovisi o državi, području i instituciji, tako da je jako teško dati dobru procjenu. U nekim državama (poput Belgije) „plaća“ koju primate smatra se stipendijom, zbog čega se vrijeme provedeno na doktoratu ne smatra radnim iskustvom. Također možete dobiti stipendiju od neke institucije ili države (poznato kao „fellowship“) kako biste se unaprijedili kao znanstvenik. One su poznate po tome što su na glasu kao prestižne i olakšavaju financijsku situaciju laboratoriju u kojem odrađujete doktorat (jer vam više ne mora isplaćivati plaću) pa te novce laboratorij može usmjeriti prema kupnji nove opreme ili drugih neophodnih stvari za svakodnevni rad.
Kada doktorirate, možete odlučiti želite li imati karijeru u industriji ili ostati u akademiji. Također, budite svjesni da niste ograničeni samo na ove poslove te da postoji još ogromna količina poslova gdje možete raditi jednom kad doktorirate, čak i izvan svog područja! Nadalje, budite svjesni da ćete za vrijeme doktorata razviti mnoge bitne i svestrane vještine koje možete iskoristiti kamo god odete, od savjetodavanja do računalne znanosti (na primjer, doktor znanosti iz biologije može završiti u računalnoj znanosti). Zapamtite, postali ste akademski građanin! Proširili ste znanje ljudskog roda i ostavili vječni utisak u svijetu napravivši rad za ljude koji će doći nakon vas i nastojati unaprijediti to područje. Ako niste već do sad zamrzili akademiju i želite ostati u njoj, najčešći način da postanete neovisni znanstvenik jest da dodatno proširite svoje znanje i stručnost postdoktorskim studijem.
Postdoktorski studij
Postdoktorand je osoba koja se profesionalno bavi znanošću nakon što je završila doktorat. Najčešće ima titulu postdoktorskog istraživača, a dolazi na tu poziciju preko različitih postdoktorandskih stipendija ili (puno rjeđe) natječaja za posao na institucijama. Zadaća postdoktoranda jest provoditi istraživanja, podučavati i učiti kako bi jednog dana mogao postati znanstvenik koji može otvoriti svoj laboratorij, prijavljivati se na natječaje za financiranje projekata i krenuti s vlastitim istraživanjem. Postdoktorandske pozicije mogu biti financirane stipendijama prije prijave, ali postoji i mogućnost da prvo osmislite projekt s voditeljem laboratorija nakon čega se prijavljujete za stipendiju ili financiranje.
Postdoktorandi su puno više uključeni u život laboratorija ili projekta na kojem rade. Blisko surađuju s voditeljem laboratorija, koordiniraju doktorande, znanstvene novake, laboratorijske tehničare i, po mogućnosti, studente preddiplomskih i diplomskih studija. Također poboljšavaju svoje administrativne sposobnosti traženjem financiranja i prijavljivanjem na natječaje. Podučavanje može biti velik dio njihovog posla jer obično rade s doktorandima ili studentima preddiplomskih i diplomskih studija. Također mogu biti mentori doktorandima koji rade na njihovim projektima.
Trenutno postoji nekoliko problema u akademiji, ali jedan se tiče specifično postdoktoranada – gdje odraditi postdoktorski studij? Ovo može biti osobito teško ljudima koji žele ostati kao postdoktorandi na instituciji gdje su radili doktorat ili ako nisu u mogućnosti odseliti se (na primjer zbog obiteljske situacije) jer mnoga financiranja zahtijevaju neki oblik mobilnosti. Akademija nije savršen sustav, ali polako se mijenjaju i njena kultura i sam taj sustav kako bi se osiguralo da ljudima bude užitak biti dio njega, a ne smetnja.
Glavni istraživač (voditelj laboratorija)
Glavni istraživač jest šef laboratorija koji donosi sve bitne odluke vezane uza što se te kada i gdje događa. Mogu biti dio znanstvene institucije gdje nisu nužno profesori (pročitajte naš intervju s našim briljantnim alumnijem Franom Supekom), ali mogu biti izvanredni profesori (ovise o trajanju svog istraživanja, najčešće 6 do 10 godina) ili profesori u trajnom zvanju sa stalnom pozicijom. Također, mogu imati suistraživače koji će imati slične zadaće te su ondje kako bi mu pomogli s koordinacijom tima. Budući da svaka institucija i znanstveno područje ima posebna pravila kako i kada se može postati glavni istraživač, dob može varirati između ranih tridesetih do ranih četrdesetih. Uvjeti postajanja glavnim istraživačem najčešće uključuju određen broj objavljenih članaka, financiranje (jedan od najbitnijih uvjeta), doprinos nastavi (podučavanjem ili razvojem novih kolegija i nadgledanjem studenata), uspostavljanje suradnji sa znanstvenim institucijama i industrijom, uz mnoge druge. Mogu odlučiti osnovati svoje laboratorije ili podgrupe u već postojećim laboratorijima.
Plaća glavnih istraživača jako ovisi o državi, instituciji, području, godinama iskustva itd. Njihova kvaliteta života puno je bolja od postdoktoranada jer su financijski stabilniji, mogu biti zaposleni na instituciji, a ne na projektu. Unatoč ovom, i dalje se (u većini zemalja) traži da budu znanstveno aktivni, objavljuju članke i šire svoju znanstvenu mrežu poznanstava jer je to jedini način kako mogu naći financiranje za istraživače u svojoj grupi.
Zaključne napomene
Kao što možete vidjeti, život mladog znanstvenika može biti dug i naporan prije nego što se stvarno mogu nazvati znanstvenikom. Pun je različitih prepreka kojima je zadaća pripremiti buduće znanstvenike na poteškoće svakodnevice znanosti.
Je li stvarno potrebno proći 25 godina visokog obrazovanja kako bi netko postao glavni istraživač? Neki kažu da je to jedini način za izdvojiti stvarno strastvene i predane ljude. Drugi misle da to jedino služi tjeranju ljudi od akademije. Što vi mislite? Sviđa li vam se naša nova kategorije? Recite nam što mislite!
Dodatni izvori
Ako želite saznati još o životima studenata na različitim nivoima njihova obrazovanja, svakako pogledajte:
Paige Y, studentica prirodnih znanosti na Sveučilištu u Cambridgeu:
Simon Clark, doktorand geofizike na Sveučilištu u Exeteru koji je postao popularizator znanosti:
