Kategorije
Akademski život Broj 4 MSc Prezentiram Alumnija

Matea Balabanovska: “Iskustvo s S3-a mi je dalo samopouzdanja da se prijavim na bilo koji fakultet”

🕒 12 min

Matea, hvala ti što si našla vremena da nam se pridružiš u intervjuu! Ti ćeš biti prva studentica na diplomskom studiju (MSc) koju ćemo predstaviti u našoj sekciji Prezentiram alumnija. Nadalje, ti si jedna od naših stranih polaznika iz Sjeverne Makedonije, a danas studiraš u Velikoj Britaniji. Uz to zanimljiva je činjenica da si za to vrijeme radila na znanstvenom projektu? Zvuči totalno super!

Možeš li se ukratko predstaviti, Matea?

Matea Balabanovska
Diplomantica Neurorazvojnih znanosti
King’s College London

2013 S3++ polaznica

Bok svima, moje ime je Matea i ja sam 24-godišnja Makedonka iz Skopja koja voli putovati, roniti i skijati. Uz to sam dugogodišnja ljubiteljica znanosti, od fizike i kemije do medicine i biologije. I kroz tu sam ljubav pronašla svoju pravu strast – kombinirani studij prirodnih znanosti i psihologije.

Prije nego se udubimo u detalje tvojeg interesa za znanošću, možeš li mi reći kako si razvila tu svoju ljubav?

Uvijek me interesiralo kako organizmi funkcioniraju. Dio moje obitelji ima dugogodišnju tradiciju u medicini pa sam ih uvijek mogla ispitivati o različitim interesantnim činjenicima. Iz nekog razloga, uvijek su me interesirala ljudska osjetila, npr. kako vidimo i percipiramo svijet oko nas. I iako je moj tata uvijek bio sretan kad je mogao odgovoriti na moja pitanja, uspjela bih ga tu i tamo iznenaditi. Jedna od njegovih najdražih priča je kako sam jednom bila duboko zabrinuta za biljke jer one nemaju oči i zbog toga ne mogu vidjeti što se događa oko njih. To je ostalo kao jedna od jako smiješnih priča iz mog djetinjstva.

Obrazovanje (prošlost – sadašnjost – budućnost)

Nakon srednje škole u Sjevernoj Makedoniji odlučila si se za veliki korak – odlazak u inozemstvo na prediplomski studij. Kako se to dogodilo?

Kao što sam rekla, uvijek me interesirala znanost. No tek sam u drugoj godini srednje škole upoznala psihologiju i filozofiju, koje su me naučile kako se treba razmišljati, argumentirati i diskutirati te su me na taj način dodatno zainteresirale za znanje, diskusiju i razumijevanje znanosti. Tada sam pronašla informaciju da postoje različiti znanstveni kampovi u blizini Sjeverne Makedonije (Petnica, Ljetna škola znanosti), koje sam odlučila posjetiti. I tu sam osobno napravila veliku promjenu – zainteresirala sam se za molekularne mehanizme percepcije, nešto što se uči unutar polja neuroznanosti. Uz to, ti kampovi su mi proširili vidike i dali mi hrabrosti da pogledam kakvi studiji postoje izvan moje zemlje te što bi me najviše interesiralo. Počela sam se prijavljivati na različite neuroznanstvene programe, bez da sam razmišljala gdje se oni nalaze u Europi, već se fokusirala na svoj specifični interes. I onda sam pronašla svoj savršen studij, studij Kognitivne neuroznanosti i psihologije na Sveučilistu u Manchesteru. Prijavila sam se i uspjela dobiti poziciju, što me učinilo jako sretnom.

  • Srednja škola: 2010. – 2012., SUGS Nikola Karev, Skopje, Sjeverna Makedonija
  • Srednja škola: 2012. – 2014., NOVA Internacionalna škola, Skopje, Sjeverna Makedonija
  • Preddiplomski studij: 2015. – 2019., Kognitivna neuroznanost i psihologija s iskustvom industrije, Fakultet biologije, medicine i zdravlja, Sveučiliste u Manchesteru, Velika Britanija
  • Diplomski studij: 2020. – trenutno, Kliničke neurorazvojne znanosti, King’s College London, Velika Britanija

Kakve predmete si imala tamo, možeš li nam dati kratki pregled?

Moje je mišljenje da je to fenomenalan program koji ti omogućuje da se fokusiraš na pitanje kako mozak funkcionira, i to ne samo sa strane molekularnih i genetičkih komponenti (neuroznanost), već kombiniranjem veće slike, uklapanjem metoda iz psihologije. Glavna tematika je naučiti kako kombinirati te različite grane znanosti kako bi se bolje razumjela ljudska priroda. To je uključilo kombinaciju pravog laboratorija, eksperimentalnog rada i observacijskih studija iz psihologije.

Također, tijekom preddiplomskog studija dobila sam šansu u potpunosti se pridružiti PACT-G timu (Peadiatric Autism Communication Trials – Generalized) na punu godinu. PACT-G je studija kliničkog istrazivanja koja istražuje socialno-komunikacijsku terapiju, odnosno tzv. PACT terapiju, koja pomaže pri simptomima autizma u različitim svakodnevnicama. Pritom sam pomagala istraživačkom timu u kliničkim ispitivanjima, administraciji anketa i snimanju videa u zadatcima vezanima uz igru. Uz to sam radila na svom završnom projektu s idejom razvoja observacijskih mjera osjetljivosti osjetila. Osjetilni aspekti autizma su jako važni te ih je potrebno pravilno detektirati i razumjeti njihovu bazu. Ja sam se fokusirala na prvi dio – mjerenje/detekciju, tj. kako bolje obuhvatiti osjetilne parametre kroz observacijske pristupe. Pritom osoba zadužena za istraživanje primjećuje ponašanja i radi na objektivnim sistemskim pravilima koja pomažu pri klasifikaciji obrazaca ponašanja.

Biti dijelom PACT-G tima nekoliko godina dalo mi je mogućnost da kroz rad naučim jako puno o samom području. Također, utjecalo je na razvoj i konačni pronalazak mojeg znanstvenog interesa – osjetilne percepije u autizmu i kliničkom istraživanju.

To zvuči vrlo interesantno, ali moram pitati kako osiguraš nepristranost tijekom evaluacije ponašanja? Postoji li neki bolji način, npr. korištenjem umjetne inteligencije (AI)?

U principu da, mogli bismo koristiti umjetnu intelegenciju. No dopusti mi da ti dam primjer zašto je to komplicirano za AI. Zamisli situaciju gdje pokušavaš komunicirati sa autističnim djetetom te pritom uspostavljaš kontakt očima. Često se pritom događa da dijete gleda u tebe, no nije fokusirano na tebe, nego gleda kroz tebe. Mi ljudi pritom možemo iskoristiti vlastitu intuiciju kako bismo prepoznali takav efekt, dok je računalu dosta teško to primijetiti.

Uz to, prilikom takvih studija koristimo se podugačkim i detaljnim listama s pitanjima koja koristimo za evaluaciju. Neki oblik uputa prema kojima možemo točnije klasificirati obrasce ponašanja.

Prije nego krenemo u detalje tvojeg istraživanja, kakvo je bilo tvoje iskustvo studentskog života u Manchesteru?

Ukratko, bilo je to fenomelano iskustvo. Mišljenja sam da je Manchester jedan od najboljih gradova za studente, s obzirom da ima pomalo svega. Uz to je Sveučiliste u Manchesteru veliko, pa možes posjetiti i istražiti različite predmete, ili pak otići u grad kako bi iskusila nešto znanstvene, kulturne ili glazbene scene. Nadalje, grad nije ogroman kao London pa je lakše dobiti osjećaj doma. Kao internacionalna studentica koja je živjela u studentskom domu, ja sam dobila lijepo iskustvo integracije – lako je upoznati ljude, raspraviti studij i čak se otvoriti i slobodno pričati o vlastitim problemima kako bi pronašao neki oslonac.

Upravo su mi takve otvorene diskusije pomogle da pronađem i okružim se studentima zainteresiranim za metalno zdravlje, s kojima sam zajednički 2016. organizirala studentsko društvo Otvoren Um s ciljem širenja svijesti o problemu mentalnog zdravlja te podržavanja studenata. Ideja je bila da pomognemo onima koji se osjećaju anksiozno, usamljeno i/ili depresivno dok čeakju pravu profesionalnu pomoć. Kao neki oblik pufera. I to smo radili tako što smo organizirali različite radionice, diskusije sa profesionalcima i edukacijske seminare.

Oh, pa to zvuči stvarno nevjerojatno. S obzirom da se o mentalnom zdavlju počelo sve više pričati, jesi li pokušala prenijeti svoje znanje prijateljima u Sjevernoj Makedoniji, da im možda pripomogneš da formiraju slično društvo?

Jesam, pokušala sam. No, sveučilisni duh i struktura su jako različiti u Sjevernoj Makedoniji (a pretpostavljam i na ostalim balkanskim sveučilistima) u usporedbi s Velikom Britanijom. Jednostavno nije toliko lako pronaći ljude koji to žele učiniti, a uz to je tema podosta stigmatizirana te formiranje takvog društva nije dovoljno fleksibilno. Ipak, nadam se da će se to promijeniti u budućnosti!

I ja se tome nadam. No, vratimo se tvojem istraživačkom iskustvu i traniziciji prema diplomskom studiju. Što si radila kao znanstvenica na Sveučilistu?

Tijekom svoje zadnje godine preddiplomskog studija, posebice za vrijeme disertacije, radila sam na temi autizma, no tada sam se prebacila na populaciju odraslih osoba. Pritom sam htjela proučiti osjetilno procesiranje vizualnih stimulacija u odraslih autista, no suočila sam se s problemom pronalaska i rekrutiranja ljudi za studiju. Da budem iskrena, kad sam započela s tim procesom, većina mojih kolega nije vjerojavala da ću uspjeti. Na kraju ne samo da sam pronašla dovoljno ljudi, već sam i studiju završila uspješno. S obzirom da rezultati još nisu objavljeni (to ću napraviti u idućim mjesecima), ne mogu vam reći puno detalja, no mogu reći da je ideja bila testirati percepciju korištenjem metodologije praćenja očiju.

Bilo je to ispunjujuće, ali i poprilično iscrpljujuće iskustvo. Zbog toga sam uzela godinu odmora, tzv. gap year, prije nego započnem diplomski studij neurorazvoja na King’s College London (počinje za par tjedana), gdje ću se dodatno fokusirati na percepciju (i autizam). I moram priznati da sam bila poprilično sretna jer su me moji roditelji podržali pa sam mogla ostati kod kuće da odmorim, plivam i družim se sa svojim prijateljima. I sad sam spremna započeti s novom avanturom!

To je super! Za kraj, okrenimo se prema budućnosti. Gdje vidiš sebe u idućih pet godina?

To je poprilično teško pitanje. Ako mi dopustiš, odgovorit ću ti na to pitanje uključujući granicu između imaginacije i realnosti. Na taj način rekla bih da ću raditi doktorat u Manchesteru ili Lisabonu (koji sam posjetila na par mjeseci tijekom godine odmora). Ili ću možda imati svoju ljetnu rezidenciju u Lisabonu! I biti okružena svojim prijateljima i obitelji (i mačkom).

No ako sam realistična, vidim se u nastavku svoje edukacije u smjeru dodatnog proučavanja autizma, specifično fokusirana na osjetila.

Ljetna škola znanosti

U 2013. pridružila si nam se na S3++ kampu pod mojom organizacijskom palicom i organizacijskom palicom Neve Margetic. Kakvo je bio tvoje iskustvo? I ne brini, iako pričaš sa mnom, slobodno nas kritiziraj.

Oh, bilo je stvarno cool! Moram priznati da sam nekad poput zlatne ribice, pa se neću sjetiti svih detalja, no sjećam se da sam se zabavila, da sam se družila sa svojim vršnjacima i da sam bila poprilično sretna da je Škola bila internacionalna! Upravo zbog toga sam se osjećala veoma dobrodošlom jer sam mogla podijeliti sva svoja iskustva i naučiti nešto novo o drugim kulturama!

Oh, i sjećam se da smo radili palačinke u različitim bojama za jednu od nasih večera. To je bilo baš fora!

Čega se sjećaš sa svog projekta?

Sjećam se da sam jako, jako htjela na projekt iz biologije. No zbog velikog interesa, završila sam na projektu supravodljivosti. U početku sam bila prestravljena – što ja znam o tome? Kako to može biti zanimljivo? No, imali smo najboljeg mentora, Damjana Pelca, koji nam je pomogao da sintetiziramo materijale i demonstrirao na dnevnoj bazi kako fizika može biti zabavna. Također, naučila sam kako raditi znanost, kako raditi u timu i kako analizirati rezultate. Uz to, smatram da je bilo super da je naš projekt bio dijelom drugog projekta, gdje je druga grupa razvila sistem kako mjeriti supervodljivost. Zadnjih dana projekta smo pritom radili svi zajedno te mjerili supravodljivost napravljenih materijala. Atmosfera je bila odlična, tim je bio internacionalan i koliko se ja sjećam, čak smo i objavili rad u nekom časopisu!

Je li Ljetna škola znanosti imala ikakav utjecaj na tvoju odluku o studijima? Je li ti to iskustvo bilo korisno tijekom prijava na fakultete?

Puno mi je pomoglo, pogotovo tijekom prijava na fakultete, no i više od toga – dalo mi je samopouzdanja da se prijavim na bilo koji fakultet. Pa čak i ako je bilo riječ o prestižnim sveučilištima. Zbog S3-ja sam mogla demonstrirati da mogu primijeniti svoje naučeno znanje i vještine u bilo kojem području. To je jako doprinijelo mom vlastitom razvoju.

I tko god se misli prijaviti, moj savjet je da to učine! Ovo je idealna šansa da budeš kreativan, naučiš puno o znanosti i probudiš svog unutrašnjeg znanstvenika.

U našoj kratkoj anketi spomenula si kako bi se voljela vratiti na S3. Što bi pritom napravila?

S obzirom da sam naučila toliko puno o timskom i znanstvenom radu na S3-ju, voljela bih vratiti tu uslugu. Mogu se zamisliti kako držim malu radionicu o kognitivnoj teoriji, ili bih mogla ploaznicima pružiti mogućnost da isprobaju kako se kognitivna studija izvodi. Naravno, ovisi koliko ću biti zauzeta sa svojim studijem, no voljela bih se pridružiti u idućih nekoliko godina.

Odlično, napomenut ćemo to idućim organizatorima! Kad sam proučavala detalje tvoje ankete, jako me je iznenadilo što nisi ostala u kontaktu ni s kime s S3-ja. S obzirom da si ti takva otvorena i ekstrovertirana osoba, moram pitati – kako to?

U početku sam ostala u kontaktu s kolegama iz grupe, Domagojem Gajskim i Annom Naszai, no tijekom vremena smo se udaljili. Mislim da je to nešto sasvim normalno, svi smo postali zauzeti, krenuli smo na različita sveučilista u različitim zemljama itd.

Ali stvarno bih ih voljela vidjeti! Možda bismo mogli organizirati neki online reunion?

To je super ideja o kojoj i mi razmišljamo. Kad dođe vrijeme za to, reći ćemo ti više detalja! No, ako želiš stupiti u kontakt s drugim S3-jevcima, možda bi mogla sresti neke od njih u Londonu.

Reci mi, postoji li nešto specijalno o čemu bi voljela više čitati na našem blogu?

Mislim da bi tekst o prijavama na fakultete u različitim zemljama mogao biti jako interesantan i koristan. Ili biste, recimo, mogli raspraviti koji su idući koraci u karijeri, kako donijeti odluku ili čak započeti s nekim mentoriranjem svojih kolega. Ja sam totalno otvorena podijeliti svoje iskustvo ako se netko želi prijaviti na fakultete u Velikoj Britaniji, pogotovo u području neuroznanosti i/ili biologije.

Plus, možda bih mogla podijeliti svoje iskustvo s Otvorenog Uma i podijeliti nekoliko savjeta o tome kako pronaći potporu za svoje mentalno zdravlje.

Za kraj, koji bi savjet dala deset godina mlađoj sebi?

Pokušaj puno različitih stvari! Nemoj se staviti u samo jednu kutiju poput znanosti. Iskušaj i glumu, možda proširi tvoju kreativnost. Ubaci se u različite stvari da dobiješ potpuniju sliku sebe. Također, budi otvorena, stvori neka internacionalna prijateljstva i ne brini previše.

Hvala ti, Matea, što si podijelila svoju mudrost s nama i hvala ti na kratkom pregledu proteklih nekoliko godina tvog života. Želimo ti puno sreće s početkom diplomskog studija i nadamo se da ćes ostati u kontaktu s nama!

Želis li i ti postaviti koje pitanje Matei? Možda trebaš pomoć prilikom prijave na sveučilista u Velikoj Britaniji? Reci nam više u komentarima!

Autor Petra Gerber

Računalna biologinja s fokusom na podatke pojedinačnih stanica. Entuzijastica društvenih igara i pričanja s našim alumnijima.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.