? 11 min
Bok Tamara, hvala što si nam se pridružila za ovaj intervju! Ti si jedna od naših alumnija koji su se odlučili za neznanstvene karijere, ali tvoja povezanost s ljudima s S3-ja dovela je do toga da trenutno surađuješ sa znanstvenicima. Prije nego zaronimo dublje u tvoju akademsku priču, upoznajmo te malo bolje! Kako bi predstavila samu sebe?
Pozdrav svima, moje ime je Tamara i rođena sam u Trebinju u Bosni i Hercegovini. Opisala bih samu sebe kao osobu sa širokom lepezom interesa, i stoga s poteškoćama kada sam birala studij koji bi mi odgovarao. Trenutno sam studentica politologije u Beogradu te radim za start-up four, koji ujedno predstavlja moj prvi dodir sa STEM-om sve od 2014. godine, kada sam bila polaznica S3++ kampa.
Obrazovanje: geografski put pun samootkrivanja
Kao što si nam već rekla, trenutno si na studiju koji nema veze sa znanošću. Međutim, budući da si također bila polaznica S3-ja, pretpostavljam da si voljela STEM predmete u srednjoškolskoj dobi. Možeš li nam reći nešto više o sebi u tim danima?
U srednjoj sam školi bila tipična dobra učenica – svi su mi predmeti išli od ruke i imala sam širok raspon interesa. U to sam vrijeme razvila dublji interes za biologiju i kemiju, zbog čega sam se naposljetku i odlučila prijaviti za S3. Definitivno bih opisala mlađu sebe kao overachievera – mislila sam da moram imati najviše moguće ocjene iz svih predmeta te da uvijek moram odabrati najteže izborne predmete. Također sam osjećala svojevrsni pritisak okoline da odaberem zahtjevan studij s kojim ću imati prilike pronaći dobro plaćen posao. Primjerice, iako sam voljela biologiju, osjećala sam da se od mene očekuje da se bavim računalnom znanosti jer sam bila dobra i u matematici.
- Srednja škola: 2011. – 2015., Gimnazija Jovan Dučić, Trebinje, Bosna i Hercegovina
- Učenička razmjena: 2013. – 2014., New Lothrop High School, Sjedinjene Američke Države
- Preddiplomski studij: 2015. – 2017., Fakultet arhitekture, Sveučilište u Beogradu, Srbija
- Preddiplomski studij: 2017. – , Fakultet političkih znanosti, Sveučilište u Beogradu, Srbija
Mislim da nas se mnogo može poistovjetiti s tvojim iskustvom oko izbora studija. Je li tijekom srednjoškolskog obrazovanja postojao neki trenutak kada ti je bilo osobito teško što si overachiever?
Godina provedena na razmjeni u SAD-u mi je definitivno bila šok, kako kulturološki, tako i obrazovno. Omogućili su mi da pratim predmete na kojima je ostalo mjesta. Primjerice, htjela sam učiti kemiju, a kao alternativu (jer više nije bilo mjesta na satu kemije) su mi ponudili da – se pridružim zboru! To mi je zvučalo potpuno naopako i osjećala sam se kao da propuštam priliku da gradim svoje STEM znanje.
Slično tome, smjestili su me na satove matematike razine drugog razreda, iako sam tada bila treći razred, tako da sam praktički samo ponavljala sve što sam već znala. Preklinjala sam profesoricu da me prebace na višu razinu, tako da je nazvala obitelj koja me ugostila u SAD-u, ali je usljedio još jedan šok – odbili su moj premještaj, govoreći da se moram naučiti opustiti dok sam u stranoj zemlji i fokusirati se i na stvari van formalnog obrazovanja.
Kada sam se vratila u BiH, osjećala sam se kao da zaostajem za svojim vršnjacima u znanju, tako da sam morala uložiti dodatan trud da sve nadoknadim. S druge strane, naučila sam mnogo drugih stvari koje inače ne bih imala prilike. Iz ove perspektive, mislim da je vrijedilo ići u SAD, pa makar i pod cijenu ulaganja dodatnog truda u nadoknadu propuštenog gradiva.
Tijekom srednje škole si dakle zadržala interes za STEM područja. Kako si se na kraju odlučila za Fakultet arhitekture i kako je izgledao taj studij?
Kao što sam već spomenula, bila sam dobra u svim predmetima, zbog čega je bilo teško odbrati jedno područje u kojem bih radila ostatak života. Tada mi se arhitektura učinila kao dobra kombinacija različitih područja, od matematike do dizajna, tako da sam se odlučila upisati. Bila je to teška odluka jer je arhitektura jedno od onih područja koje nemamo priliku isprobati i vidjeti sviđa li nam prije samog studija. Zaista mi se i jest djelomično svidjela; primjerce, voljela sam izrađivati makete zgrada. Međutim, kad sam završila prvu godinu i podvukla crtu pod svoje uspjehe i neuspjehe, shvatila sam da su mi rezultati vrlo drugačiji od očekivanja – imala sam poprilično loše ocjene iz inženjerskih kolegija, a dobre iz onih vezanih za dizajn.
Jesi li zbog toga odlučila prekinuti studij arhitekture?
Iskreno, u tom sam trenu imala malu krizu identiteta. S jedne strane, odustajanje mi nije u prirodi i bila je to beskrajno teška odluka. Što će ljudi misliti o meni? Hoću li ikada biti uspješna u ičemu? S druge strane, zapitala sam se bih li bila slomljena da mi sutra netko kaže da se neću baviti arhitekturom do kraja života. I shvatila sam da je odgovor – ne. Arhitektura je jedno od onih područja koje zahtjeva puno posvećenosti, vremena i energije, te postoji svojevrsna glorifikacija takvog stresnog stila života. Jednostavno sam shvatila da mi tako nešto ne odgovara.
Odustajanje nikad nije lagano, ali u tvom slučaju zaista je djelovalo kao dobra odluka. Što su bili tvoji sljedeći koraci?
Nakon početne moj život je gotov faze, sabrala sam se i počela istraživati opcije. Zapravo sam razmatrala ponovni odlazak u SAD, tako da sam ispunila prijavu (bez odabira smjera) i bila sam primljena na NYU! Ozbiljno sam razmišljala da se pridružim njihovom tada novootvorenom kampusu u Šangaju, tako da sam tijekom 2016. godine i posjetila Kinu. Naposljetku sam odlučila propustiti tu priliku iz financijskih razloga – iako sam dobila stipendiju plus dodatnu financijsku pomoć za studente iz ovog dijela Europe, preostali iznos koji sam trebala pokriti je bio enorman za naše standarde, a nisam bila spreman za ulazak u ogroman dug.
Nakon što sam dakle odlučila ostati u Beogradu, počela sam razmišljati o tome što volim raditi u slobodno vrijeme, tj. što sam istraživala on-line kada sam odugovlačila izradu svojih maketa. Interesi su me odveli prema političkim znanostima. Ono što mi se posebno svidjelo oko te ideje jest raznolikost poslova – ne postoji jedan određeni posao za diplomirane politologe, već se može zaposliti u think tank-ovima, medijima, PR-u, marketingu, itd. Mislim da sam zaista donijela dobru odluku jer trenutno uživam u studiju.
Baš mi je drago da si završila na mjestu koje ti odgovara! Ostavlja li ti studij dovoljno vremena za hobije?
Da, i upravo je to jedna od stvari koje volim kod svog trenutnog fakulteta. Aktivno pišući za studentski časopis, shvatila sam da je pisanje nešto u čemu uživam i profesionalno i kao hobi. S profesionalne strane, baš ovaj tjedan odlazim u Bonn na tromjesečnu praksu u Deutschewelleu.
Osim toga, volim pisati filmske kritike kao hobi – posebno volim južnoameričku i španjolsku kinematografiju. Jedna od zanimljivih stvari koje sam nedavno radila bilo je pisanje o filmu u sklopu Sarajevskog filmskog festivala. Išla sam na radionicu o pisanju Talenti, i dobila sam priliku da pišem o hrvatsko-švicarskom filmu Mare, koji mi je bio osobito zanimljiv jer je snimljen u Dubrovniku, koji sam i sama posjetila.
Ljetna škola znanosti
2014. si godine sudjelovala na S3++ kampu koji je organizirala Antonija Burčul. Koji su ti djelovi ovog iskustva ostali u sjećanju?
Sjećam se da sam se prijavila na S3 jer je izgledao kao zabavno mjesto za učiti znanost, i nisam bila u krivu! Kada sam stigla na Školu, htjela sam raditi na projektu vezanom za biologiju ili kemiju, no dobila sam projekt iz fizike, Shedding light on fractals. Moram priznati da sam u početku bila nervozna jer nikad nisam uživala u učenju fizike tijekom srednje škole, ali svi su moji strahovi nestali kada smo počeli raditi na projektu. Naše izvrsne voditeljice projekta, Veronika i Marija, su se potrudile pratiti tempo koji je nama odgovarao i to je učinilo razliku.
Drago mi je čuti da si otkrila da bilo koje područje znanosti može biti zanimljivo uz dobrog mentora. Sjećaš li se ikakvih detalja sa svog projekta?
Sjećam se da smo radili i eksperimente i računalne simulacije u Pythonu kako bismo proučili fraktale s različitih strana. Osobno su mi bolje legli računalni djelovi projekta. Od eksperimentalnih se stvari sjećam da smo radili s koloidnom otopinom srebra. Više se ne sjećam svih detalja, ali znam da smo radili neka mjerenja i nikako nam nije ispadalo prema očekivanjima, tako da se kroz maglu sjećam da sam se u nekom trenu rasplakala. Sada mi je smiješno kada se toga sjetim.
Već si spomenula da si ostala u kontaktu s ljudima sa svog kampa – s kim?
Tako je, ostala sam u kontaktu s Dorom Grbavac, Snježanom Kodbom, Tomislavom Prišljinom i Paulom Portet. Prve 2-3 godine nakon kampa smo dosta puno komunicirali, a sada je to rjeđe zbog svih obaveza koje imamo na svojim studijima. Također sam ostala u kontaktu s našom organizatoricom Antonijom, s kojom sada i radim u kompaniji four.
To zvuči super, i začas ćemo se vraiti na tvoju povezanost s Antonijom. Za kraj ove sekcije, reci nam još samo koji je tvoj sveukupni dojam o S3-ju te bi li se vratila na Školu da imaš priliku?
Uživala sam biti dijelom S3-ja! Mislim da su najbolja stvar na Školi ljudi, počevši od mojih vršnjaka pa sve do voditeljica projekta koje su učinile fiziku zanimljivom. Budući da sam se odlučila za karijeru van znanosti, znam da se ne mogu vratiti na Školu kao voditelj projekta, ali super mi je vidjeti svoje prijatelje poput Dore i Snježane u takvim ulogama. Ja se osobno trudim doprinijeti kao S3 ambasadorica – kad god upoznam srednjoškolca/ku kojeg/u zanima znanost, uputim ga/je da se prijavi u Požegu. Činjenica da se tako mnogo alumnija vraća na Školu i širi riječ o njoj jedno je od najvećih postignuća S3-ja, te znak da je riječ o stvarno iznimnom programu.
Bumblekite i stipendija za S3 alumnije
Moram priznati da mi je kao bivšoj organizatorici iznimno drago čuti kada alumniji imaju dobra sjećanja na Školu i da se ili žele vratiti u Požegu ili pronalaze druge načine da pomognu programu. U tvom slučaju, osim što si S3 ambasadorica, također si organizirala zanimljivu stipendiju za S3 alumnije. Možeš li nam ispričati malo više o tome?
Cijela priča je počela u studenom 2019. godine kada me kontaktirala moja bivša organizatorica Antonija. Ona je zapravo nekoliko godina ranije u Švicarskoj započela svoj start-up four, koji je u principu tehnološka platforma za value-based zdravstvo. Trenutno je nekoliko projekata pod okriljem four-a, a Antonija me pitala bih li se željela pridružiti edukativnoj platformi Bumblekite. U početku sam mislila da se nemam kako uklopiti, budući da se ne bavim STEM-om, ali Antonija me uvjerila da bih bila dragocjen član grupe. Od tada radim na stvarima poput PR-a, dizajna web stranice, marketinga, komunikacije, i sl.
To zvuči baš zanimljivo! Kakve su točno obrazovne prilike koje nudi Bumblekite?
Sve je počelo s organizacijom ljetne škole o umjetnoj inteligenciji u biološkim znanostima. Ideja je bila sakupiti ljude iz tih područja (računalnih i bioloških znanosti), te im omogućiti da nauče onoj dio slagalice koji im trenutno nedostaje kako bi povezali ta dva područja. Međutim, pandemija je učinila ovakvo događanje nemogućim u 2020. godini.
Nakon puno brainstorminga, pala nam je na pamet ideja o on-line programu o regulativama vezanim za zdravstvene podatke pacijenata. Točnije, program se bazira na razumijevanju procesa izrade regulativa: kako napraviti prijedlog regulative koji će efikasno komunicirati potrebe različitih aktera te naposljetku poboljšati određeni aspekt zdravstva. Program će se održati u rasponu od nekoliko tjedana (26. listopada – 7. prosinca 2020.), tako da ga sudionici lako mogu uklopiti u svoje studijske ili poslovne obaveze.
S3 alumniji se također mogu prijaviti za stipendiju za pohađanje ovog programa. Možeš li nam ukratko reći što je uključeno u stipendiju, te očekuje li se od polaznika ikakvo predznanje?
Studenti preddiplomskih, diplomskih i doktorskih studija koje zanimaju ovakve teme se mogu prijaviti, te se ne očekuje nikakvo predznanje o regulativama. Program je također otvoren za postdoktorske istraživače, kao i za istraživače iz industrije te neprofitnih institucija. Što se tiče cijene registracije, studenti automatski dobivaju popust, dok S3 stipendija uključuje dodatnih 50% popusta. To znači da S3 alumni koji dobiju stipendiju trebaju platiti 250$ umjesto pune cijene (1500$) za cjeli program od 6 tjedana! Nadamo se da će biti puno interesa u S3 zajednici.
To zaista zvuči kao izvrsna prilika. Hvala ti što si je organizirala, te se nadam se ćete zaprimiti puno prijava.
Za sam kraj, postoji li neki savjet koji bi dala samoj sebi od prije 5 – 10 godina?
Budući da sam tada bila jako samodisciplinirana, definitivno bih mlađoj sebi rekla da ne bude pretjerano stroga prema samoj sebi, posebno kada stvari ne pođu prema planu. Također bih si rekla da većina stvari koje isplaniram neće ispasti kako sam zamislila, ali na kraju će ipak sve biti u redu.
Hvala ti za ovako zanimljiv razgovor, Tamara, te za dijeljenje svoje priče s nama. Nadam se da će Bumblekite biti uspješan, a tebi želim sve najbolje u nastavku studija!
Imaš li dodatno pitanje oko Tamarinog akademskog puta ili Bumblekite-a? Piši nam u komentarima!