? 4 min
Biti primljen na dobar fakultet ne mora biti nagrada za ekstremnu žrtvu; to može, umjesto toga, biti nuspojava mnogo većeg cilja izgradnje smislenog i zanimljivog života.
Cal Newport, How to be a High School Superstar
Zamislite tipičnog srednjoškolca koji je primljen na fakultet ili sveučilište svjetske klase, poput Cambridgea, MIT-a ili nekog Ivy League sveučilišta. Možda ste zamislili nekoga sa bezbroj vannastavnih aktivnosti, savršenim ocjenama i hrpom stresa. Što ako postoji drugi način? Što ako, umjesto da žrtvuješ sve svoje dragocjeno slobodno vrijeme, možeš ući na fakultet svjetske klase kao nusproizvod vođenja zanimljivog života?
U How to be a High School Superstar, Cal Newport predstavlja ideju opuštene superzvijezde, srednjoškolca koji uđe na fakultet svjetske klase vodeći autentični život, uglavnom slobodan od stresa koji dolazi uz striktnu usklađenost sa stereotipnim kalupom uspješnog srednjoškolca. Nakon provođenja intervjua s brojnim opuštenim superzvijezdama, izdvojio im je tri zajedničke karakteristike:
- Neopterećen raspored
Paradoksalno, većina tih učenika ima neopterećene rasporede, s dosta slobodnog vremena za istraživanje svojih interesa. To zahtijeva dobro shvaćanje upravljanja vremenom i tehnika učenja, koje Newport također izlaže sveobuhvatno (napisao je više knjiga o tome!). - Fokus
Još jedna zajednička osobina opuštenih superzvijezda je velika usredotočenost na jedno područje. Bilo da je vještina, hobi, sport ili akademski interes, intenzivna usredotočenost na jedan izvannastavni interes minimizira stres, a istovremeno povlači impresivna postignuća koja možete dodati u prijavu. - Inovacija
Cal Newport pruža vrlo koristan način prosuđivanja koliko su pojedina postignuća impresivna fakultetskom osoblju: Koliko je teško objasniti postignuće?
Da čujete za dva slična učenika, od kojih je jedan bio predsjednik razreda, a drugi član komisije za mlade Ujedinjenih naroda, koji bi vam zvučao impresivnije? Većina ljudi izabere drugog, ali zašto? Cal Newport kaže da je to zato što je relativno lako zamisliti kako postati predsjednik razreda, ali ljudi nemaju pojma kako postati član komisije za mlade Ujedinjenih naroda.
Zašto vam ovo govorim? Pa, prvi sam put pročitao ovu knjigu u drugoj godini gimnazije i počeo sam odmah implementirati metode iz knjige:
- Neopterećen raspored: smanjenje vremena koje provodim na školskom radu na smisleni minimum, poboljšavanje svojeg upravljanja vremenom i učinkovitosti učenja, dobivanje dozvole od gimnazije da neke predmete „preskočim” i kasnije ih položim predmetnim ispitima
- Fokus: provođenje većine vremena na natjecateljskoj fizici i strojarstvu (znam, dvije su stvari, ali nisam mogao odabrati samo jednu!)
- Inovacija: polaganje online tečaja Sveučilišta Stanford i rad na projektima i eksperimentima koji zvuče komplicirano, poput na primjer „Otkrivanje planeta izvan Sunčeva sustava korištenjem strojnog učenja” (što je bilo moj S3 projekt)
Prije nego sam postao maturant, skupio sam relativno širok inženjerski portfolio (radeći na 3D printerima, CNC-u, Arduinu i raznim eksperimentima) i sudjelovao na brojnim natjecanjima iz fizike. Isprva sam ciljao na hrvatska sveučilišta, no pomislio sam: “Zašto ne bih pokušao upisati sveučilište svjetske klase?”
U četvrtoj godini gimnazije prijavio sam se na Cambridge. Gadno sam pogriješio jer nisam dobro istražio proces i odbili su me. Američke prijave su tek počinjale, pa sam odlučio i to pokušati.
Bila je odluka u zadnji trenutak, a i puno sam griješio u procesu jer nisam imao savjetnika i, ponovno, nisam dobro istražio proces. Polagao sam ACT (najvažniji test) na zadnji raspoloživi datum testiranja, i ovoliko je nedostajalo da ga otkažu zbog tehničkih poteškoća. Fakultet za fakultetom me odbio. Najiščekivaniji dan mi je, kao i mnogim drugim (budućim) studentima, bio Ivy Day, kada svako Ivy League sveučilište šalje odgovore. Nijedno me nije primilo – osim Harvarda.
Dakle, možda postoji zrno istine u knjizi. Nemojte misliti da će vam čitanje How to be a High School Superstar (ili ove kriminalno pojednostavljene recenzije) garantirati ulazak u vrhunsko sveučilište, ali to je vrlo dobar prvi korak, i must-read za bilo kojeg srednjoškolca kojega imalo zanimaju upisi na sveučilišta svjetske klase – ili općenito smanjenje školskog stresa. Ako primijenite lekcije iz knjige, najgori slučaj je da nećete upasti na Oxford, ali barem ćete imati jako uzbudljive četiri godine srednje škole.
Zanima li vas kako biti primljen u strana sveučilišta? Super, jer u sljedećem broju ćemo početi pisati o međunarodnim upisima na fakultete. Do tada, možete baciti pogled na ovaj korisni priručnik, ili na moj YouTube kanal, gdje radim na nizu tutorijala o američkim upisima. Mislim da bi me puno više fakulteta primilo da sam dobro istražio proces, pa naučite iz moje pogreške!
Također, ako želite posuditi knjigu, pošaljite mi e-mail i smislit ćemo nešto.
