🕒 7 min
Ljudi često pitaju: “Što je najvažniji ekološki problem s kojim se susrećemo danas?”. Odgovor je jednostavan: “Naša nerazumna opsjednutost pronalaskom isključivo jednog, najvažnijeg problema!”
Jared Diamond
Sunčani dan na Pacifiku
U kolovozu 1721, nizozemski istraživač Jacob Roggeveen krenuo je u potragu za Terrom Autralis, hipotetskim kontinentom za koji se tada vjerovalo da postoji u Pacifičkom oceanu. Ideja o Terri Australis nije zasnovana na znanstvenim činjenicama, nego na očekivanju da bi sjeverna i južna polutka trebale imati jednaku kopnenu masu. Unatoč pogrešnim očekivanjima, Roggeveen je na Uskrs 1722 pronašao otok koji danas znamo pod imenom Uskršnji otok.
Uskršnji otok ubrzo se pokazao mnogo zanimljivijim nego što je Roggeveen očekivao. Za početak, otok je bio pun kipova u obliku glava. Iako Roggeveen nije znao da kipovi teže do 88 tona, znao je da su toliko teški da je za njihvo prijenos potrebno mnoštvo ljudi. No, na njegovo iznenađenje, u to vrijeme na otoku je obitavalo tek oko 2000 ljudi, od kojih su polovicu činila djeca. Kako je moguće da je tako mala populacije prenosila 88 tona teško kamenje za kipove?
Drugi problem koji je zaokupirao Roggeveeenovu pažnju bio je nedostatak velikih životinja na otoku. U tom trenu, otok nije imao krave, ovce, ni velike ptice, samo kokoši koje su otočani zasigurno donijeli sa sobom. U vodama oko otoka također nije bilo riba dovoljno velikih da bi prehranile takvu populaciju. Roggeven je tada zaključio da otočani zasigurno ribare u dubljim vodama, no jedan pogled na njihove čamce natjerao ga je na razmišljanje: stanovnici Uskršnjeg otoka koristili su isključivo male i propusne brodove u koje ne stane više od dvoje ljudi.
Zasigurno možete razumijeti zašto su ovakvi čamci zaprepastili Roggeveena. Uskršnji otok malen je i usamljen usred Pacifičkog oceana. Da biste došli do njega iz Perua, njemu najbliže države, potrebno je letjeti 10 sati. Ako je let toliko dug, plovidba bi trajala tjednima u 18. stoljeću. Kako su tadašnji stanovnici stigli na otok u tako malim čamcima? Kako su donijeli sa sobom kokoši i druge stvari? Kako su preživjeli nevrijeme na pučini?
Sigurno se pitate zašto su baš ova dva pitanja toliko zaintrigirala Roggeveena. Razmislite o sljedećem. Najlakši način za prijenos tako velikih kipova, u 18. stoljeću, bio je kotrljati ih preko debla, upravo onako kako pretpostavljamo da su stari Egipćani odradili isti zadatak. Kako biste izradili velike brodove, također vam treba veliko drveće. Problem je u tome što Uskršnji otok izgleda ovako:
Na otoku ne postoje velika stabla. Zapravo, teško je naći bilo kakvo stablo.
Roggeveen tada nije znao da su kipovi zapravo ostaci mnogo veće i starije civilizacije. Civilizacije koja je potekla iz Polinezije i čiji su pripadnici putovali tjednima do Uskršnjeg otoka, noseći sa sobom sve potrebno za preživljavanje. Civilizacije koja je ovisila o stablima na otoku te započela svoju propast uništavajući upravo stabla o kojima im je ovisio život.
Nevolja na sjeveru
Nekoliko stoljeća prije no što je Roggeveen otkrio Uskršnji otok, slična drama odvijala se na drugom kraju svijeta. Svi znamo vikinge kao zadivljujuće istraživače koji su pokorili svijet uspostavljajući naselja diljem Rusije, Francuske, Britanije, Islanda i Sjeverne Amerike. Unatoč tim uspjesima, vikinzi su uvijek imali jedan trn u oku – Grenland.
Na prvi pogled, Grenland izgleda kao i svako drugo vikinško naselje. Grenland je okovan ledom, no ta je situacija poznata vikinzima. Zbog leda, teško je obrađivati zemlju na Grenlandu; ništa novo za vikinge. Grenland nema puno prirodnih resursa, bar ne onih potrebnih vikinzima. Upravo zbog toga bi vikinško naselje ovisilo o trgovinskoj razmjeni, no s tim su se vikinzi naučili živjeti. Unatoč svim tim sličnostima, vikinzi nisu uspjeli uspostaviti održivo naselje na Grenlandu stoljećima.
Dok su vikinzi muku mučili s Grenlandom, inuiti su se bez problema nosili sa svim zaprekama. Sigurno inute ne zamišljate kao strašne ratnike koji su pokorili pola svijeta. No, što su oni to znali bolje od vikinga? Odgovor je jednako iznenađujući kao i uloga stabala u propasti Uskršnjeg otoka – Inuiti su jeli ribu! Zbog još ne posve poznatog razloga, vikinški vrhovnici na Grenlandu uporno su odbijali prihvatiti ishranu temeljenu na ribi, poput Inuita. Umjesto toga, inzistirali su na teletini i govedini koju su dopremali iz Skandinavije. Ledeni Grenland nepovoljno je okružene za takve životinje, te su vikinzi često ostajali bez izvora hrane.
Propast civilizacija
Uskršnji otok i grenlandski vikinzi samo su dvije od brojnih priča o propasti civilizacija. Siguran sam da ih sami znate još mnogo, počevši od Maja i Azteka, preko Mongola, sve do Rimskog carstva i Egipta. Vjerojatno pretpostavljate da su razlozi za propast svakih od navedenih jednistveni i nepredvidljivi.
U knjizi SLOM: Kako se društva odlučuju za propast ili uspjeh, Jared Diamond objasnit će vam kako tomu nije tako. Knjiga će vas provesti kroz nekoliko starih civilizacija koje više ne postoje, detaljno objašnjavajući razloge njihove propasti te kako su se ti problemi uopće pojavili. Čitanjem ove knjige postat će vam jasno da su gotovo sve velike civilizacije propale zbog sljedećih razloga: uništenje okoliša, klimatskih promjena, neprijateljskih odnosa sa susjedima, previše prijateljskih odnosa, te odgovora na navedene izazove.
Prisjetite se Uskršnjeg otoka: stanovnici otoka uništili su svoj okoliš te tako izgubili izvor hrane i prijevoza. Grenlandski vikinzi nisu se prilagodili novom okruženju zbog društvenih normi i očekivanja. Mnoge druge civilizacije nestale su u ratovima, ali iznenađujuće i zbog previše prijateljskih odnosa. Prijateljska društva često su u prošlosti stvorila međuovisnost o resursima, što može biti pogubno u slučaju prirodnih katastrofa. Zamislite pustinjsko društvo koje hranu dobiva od susjeda putem trgovinske razmjene. U slučaju prirodne katastrofe, to susjedno društvo trebat će svaki višak hrane, te će je prestati izvoziti pustinjskih susjedima. To bi zauzvrat prouzročilo nedostatak hrane u pustinjskom društvu, te bi, povijesno gledano, prouzročilo rat.
SLOM je obvezno štivo za svakoga tko želi učiniti svijet boljim mjestom zbog jednog razloga: Diamond će vas uvjeriti da su dosadašnje propasti posljedicu isključivo ljudskih odluka. Iako se prirodne i klimatske promjene čine van naše kontrole, često tomu nije tako. Uništenje okoliša direktna je posljedica naših odluka i otočani Uskršnjeg otoka nam to nepobitno dokazuju. Klimatske promjene često mogu biti van naše kontrole, no na nama je da im se prilagodimo i ne ponavljamo pogreške grenlandskih vikinga. No možda najvažniji razlog zašto biste trebali pročitati ovu knjigu je taj da ćete zasigurno prepoznati pogreške koje naše društvo radi danas.
Nadam se da do sada niste dobili dojam da nam knjiga predviđa mračnu budućnost. Diamond će vas također upoznati s nekoliko društava koje uporno odolijevaju propasti, unatoč svim izazovima. Jedno od tih društava nalazi se na Papui Novoj Gvineji, usred Kariba. Stanovnici Papue Nove Gvineje preživljavaju u izazovnim okolnostima već tisućama godina zbog snažnih društvenih konvencija: kroz stoljeća, njihove kulturne vrijednosti posvetile su velik značaj njihovom okolišu. Upravo zbog toga su razvili jedan od najefikasnijih agrikulturalnih sustava te sve odluke donose prvenstveno na korist okoliša. Upravo zbog takvih društava, Diamond je oprezni optimist.
Ako još uvijek niste sigurni biste li pročitali ovu knjigu, dat ću vam još jedan razlog: čitajući ovu knjigu, definitivno nećete moći suspregnuti glad Sir Davida Attenborougha u svojoj glavi. Poput dokumentaraca Sir Davida, ova knjiga jednako tako će vam objasniti kako smo uspjeli otkriti misterije društava koja su davno nestala s lica zemlje. Diamond će vas provesti kroz dokaze koje su arheolozi pronašli te vam objasniti kako nam moderno poimanje biologije, kemije i fizike omogućava otkrivanje prošlosti drevnih civilizacija. Također, Diamond nikad ne zaboravlja osvrnuti se na svaki iznenađujuć i zanimljiv detalj, kao što je iracionalna odbojnost grenlandskih vikinga prema ribi, što je osoba koje je posjekla zadnje drvo na Uskršnjem otoku mislila, te koju su ulogu imale ljame u propasti carstva Maja. No, neću vam upropastiti ovo zadnje iznenađenje.
