? 5 min
Kada razmišljaš o svijetu u kojem živimo, vjerojatno ti se čini da svakim danom postaje sve gori – sve je više terorističkih napada, u mnogim dijelovima svijeta ljudi nemaju pristup obrazovanju i zdravstvenoj njezi ili, pak, žive u ekstremnom siromaštvu. Stoga će te možda iznenaditi činjenica da svi pokazatelji govore kako u prethodnih par desetljeća svijet postaje sve bolji u praktički svim aspektima! Prirodno se onda nameće sljedeće pitanje: zašto tako mnogo ljudi ima iskrivljenu, suviše negativnu percepciju svijeta, te što možemo napraviti kako bismo je uskladili sa stvarnošću?
Cilj knjige Faktologija Hansa Roslinga jest osvješćivanje toga koliko nam je iskrivljena percepija svijeta. Stoga nam pruža alate kojima se možemo oduprijeti stvaranju pogrešno negativnih pogleda na svijet. Prije nego nastaviš čitati ovaj tekst, provjerimo kako ti stojiš! Pokušaj riješiti ovaj Roslingov kviz s početka Faktologije, koji je on sam postavio tisućama visokoobrazovanih ljudi u zadnjih nekoliko godina.
Koliko si bio/la uspješan/na? Jesi li riješio/la bolje od čimpanze?
Rosling je uočio da naše iskrivljene percepcije uzrokuju da na ovom kvizu postižemo lošiji rezultat od čimpanzi, koje su metafora za nasumični odabir, tj. uobičajeno manje od 33% ljudi odabere točan odgovor na bilo koje od ovih pitanja. Poprilično šokantno, zar ne? Kako to da znamo tako malo o vlastitom svijetu, pogotovo u današnje vrijeme kada su nam informacije tako lako dostupne?
Faktologija vodi čitatelja kroz deset poglavlja otkrivajući jedan ljudski instinkt za drugim, svaki od kojih iskrivljuje našu percepciju. To su, primjerice, instinkt negativnosti (sklonost fokusiranju na negativne stvari, koje su također dominante u medijima), instinkt jaza (eng. gap instinct; sklonost ka dijeljenju stvari u grupe između kojih postoji jaz, npr. ideja da ljudi žive ili u bogatim ili u siromašnim zemljama), instinkt ravne linije (automatska ekstrapolacija podataka ravnom linijom, iako znamo da su ravne linije zapravo rijetkost) itd.
Instinkt jaza (ili “mi” vs. “oni”)
Pogledajmo detaljnije jedan od ovih instinkata – instinkt jaza, zbog kojeg ćeš se (sasvim slučajno) osjećati bogatije nego što si ikad mislio/la da jesi te koji je bio predstavljen u prvom pitanju kviza. Kao što je već spomenuto, instinkt jaza naša je tendencija da stvari razdvajamo u zasebne, nasuprotne grupe između kojih postoji zamišljeni jaz, poput ideje da se ljudi dijele na bogate i siromašne. Drugim riječima, to je pogrešna percepcija postojanja “nas” u odnosu na “njih” ili “razvijenog svijeta” u odnosu na “svijet u razvoju”. Ova ideja često je potaknuta medijima, u kojima se tipično predstavljaju ekstremni, individualni slučajevi. I zaista, ako za svaku državu grafički prikažemo broj djece po ženi naspram stope preživljavanja djece, podatci padaju u dvije kategorije – “razvijenu” (eng. developed), u kojoj su male obitelji i niska stopa stopa smrtnosti djece, te “svijet u razvoju” (eng. developing), u kojem je upravo suprotno.
Ako je to zaista tako, onda ideja o dvije grupe i nije kriva, zar ne? Ne baš, budući da je to slika svijeta naslikana podatcima iz 1965. godine! Ako pak pogledamo sadašnjost, svijet se potpuno promijenio – čak i u najvećim državama, poput Indije, obitelji su postale male, a stopa smrtnosti djece niska. Samo je 13 država (ili 6% svijeta) ostalo u kategoriji “u razvoju”, u usporedbi sa 125 država (ili 98% svijeta) koje su u nju pripadale 1965. godine.
Štoviše, ove promjene izgledaju vrlo slično u praktički svim drugim aspektima: razini prihoda, pristupačnosti obrazovanja, zdravstvene njege i električne struje itd. Dakle, svijet je nekada bio podijeljen u dvije kategorije, no danas većina svijeta (75%) živi u sredini, tj. ne postoji jaz između “razvijenog” i “svijeta u razvoju” ili “bogatih” i “siromašnih” jer većina ljudi živi upravo tamo gdje je naš imaginarni jaz. Polako postaje sve jasnije da je naša ideja o svijetu poprilično zastarjela. Primjerice, samo 7% ljudi odabare točan odgovor na pitanje koliko djevojčica završi osnovnu školu u zemljama niskih primanja (odgovor je 60%, dok većina misli da je 20%). Slične pogrešne percepcije također se mogu naći u pitanjima o cijepljenju i očekivanom životnom vijeku.
Citirajući Roslinga: Zemlje niskih primanja mnogo su razvijenije nego što većina ljudi misli. Istovremeno u njima živi mnogo manji broj ljudi nego što mislimo. Ideja podijeljenog svijeta u kojem većina živi u bijedi i neimaštini jest iluzija. Potpuno pogrešna precepcija. Jednostavno krivo.
Kako bi zamijenio zastarjelu ideju o “nama” naspram “njih”, Rosling je predložio razmišljanje o svjetu u okvirima četiriju razina temeljenih na razini primanja. Vrlo lijepu ilustraciju kako izgleda život osobe na svakoj od tih razina možeš pronaći ovdje. Jesi li pogledao/la? Ako jesi, kojoj razini pripadaš i osjećaš li se bogatije nego prije nekoliko minuta? Pogledaj također i projekt Dollar Street spomenut ispod.
Kako se, dakle, možemo boriti protiv instinkta jaza? Trebamo pokušati prepoznati kada priča govori o jazu te se podsjetiti da jazovi obično ne postoje. Umjesto toga, obično većina “živi” u sredini. Drugim riječima, trebamo gledati gdje je većina i biti oprezni s usporedbama ekstrema i usporedbama prosjeka. Kako bi naučio/la o drugim pogrešnim idejama koje ti je instinkt jaza vjerojatno prouzročio, pogledaj ovo.
Govori vrijedni slušanja
Kao strastveni govornik, Hans Rosling proveo je godine šireći ideje Faktologije. Ako nemaš vremena pročitati cijelu knjigu i proći kroz svih deset poglavlja, možeš umjesto toga pogledati njegov TED talk.
Hansov sin Ola i snaha Anna također su se pridužili ovoj misiji. Još jedan njihov zanimljiv projekt jest Dollar Street, koji se bori protiv stereotipa o pojedinim država vizualno uspoređujući kako ljudi žive na temelju njihove razine primanja umjesto na temelju geografske lokacije. Provjeri i Annin TED talk na ovu temu.
Želiš li s nama podijeliti nešto vezano za ovu temu? Jesi li primjetio/la da imaš ove pogrešne percepcije isto kao i većina nas? Reci nam u komentarima!
