Cédric Lood: “Uvijek sam smatrao da obrazovanje nikad ne završava, već je kontinuirani proces kroz život”

🕒 12 min

Danas vam predstavljamo još jednog svojeg alumnusa – Cédrica Looda. Cédric se priključio Ljetnoj školi znanosti u 2018. kao voditelj projekta, te trenutno završava svoj doktorat u području bioinženjerstva. Cédricov akademski put bio je poprilično nelinearan i ispunjen različitim avanturama te smo sretni što je s nama podijelio svoju priču. Pa krenimo!

Krenimo za početak s tvojim djetinjstvom. Kako se razvila tvoja ljubav prema znanosti? Je li se nešto posebno dogodilo što te usmjerilo na taj put?

Koliko se god sjećam, uvijek sam se interesirao za znanost. U djetinjstvu sam proveo jako puno vremena u divljini, gdje bih skupljao različite insekte, pokušavao prepoznati razne lokalne ptice i naučiti kako ih klasificirati. U to vrijeme sam htio biti entomolog! Ideja o tome da se cijeli živi svijet može organizirati u drvo života zainteresirala me za Darwina i teoriju evolucije i na me taj način dovela do želje za učenjem o prirodi i znanosti. Kasnije, u srednjoj školi, moj se interes preusmjerio na egzaktne znanosti pa sam počeo flertati s matematikom i fizikom. Taj interes bio je dodatno produbljen raznoraznim znanstveno-popularnim knjigama o fizici (za koje sam tada mislio da su odgovor za sve), pa sam odlučio upisati preddiplomski iz fizike na Sveučilistu u Bruxellesu, projekt koji je nakon nekoliko mjeseci završio.

Edukacija i karijera

Znam da je tvoj put u akademiji bio poprilično nelinearan zbog tvog financijskog stanja – morao si pauzirati preddiplomski studij i početi zarađivati poprilično rano. Kako si došao do te odluke, kako si se osjećao?

Da, to je istina. Morao sam napustiti svoj preddiplomski tijekom prve godine kako bih mogao raditi puno radno vrijeme. Odluka nije bila laka, no jednostavno financijski nisam imao izbora. No, to cijelo vrijeme nisam nikad posumnjao da ću se prije ili kasnije vratiti u akademiju. U Belgiji preddiplomski traje 3 godine te se, uključujući sve, troškovi mogu popeti i do 10 tisuća eura po godini. Upravo zbog toga sam i krenuo raditi, kako bih sačuvao dovoljno novaca za cijeli studij. Na kraju sam radio otprilike 8 godina prije nego što sam se vratio na fakultet i završio preddiplomski. Pritom sam radio u Pizza Hutu, u kasinu, kao inženjer mreža, IT menadžer, osobni asistent, čak i kao računovođa. Isto tako, prije nego sam krenuo s diplomskim studijem uzeo sam dodatnu pauzu od 2 godine kako bih se odmorio od svega.

• Srednja škola: 1996. – 2002., Institut Cardinal Mercier, Waterloo, Belgija
• Preddiplomski: 2009. – 2012., Računalne znanosti, Université Libre de Bruxelles, Sveučilište u Bruxellesu, Belgija
• Diplomski: 2014. – 2016., Inženjerstvo (smjer Bioinformatika), KU Leuven, Belgija
• Doktorat: 2017. – aktualno, Laboratorij računalne sistemske biologije/Laboratorij za tehnologiju gena, KU Leuven, Belgija
  • Publikacije

Wow, to zvuči kao jako puno interesantnih iskustava. Zanima me jesi li ikad žalio što si radio neke od tih poslova ili su svi ti poslovi pozitivno utjecali na tebe?

Kad god razmišljam o prošlosti, uvijek pokušavam biti pozitivan, te koliko god sam se ponekad znao izgubiti na tom putu, ne žalim ni za jednom odlukom koju sam tada donio. Postoji puno smiješnih priča iz tog razdoblja, te važnih životnih lekcija. Na primjer, postoji vrijeme kad sam se sam naučio osnove računovodstva te počeo razmišljati o studiju iz računovodstva jer sam mislio da je moj um previše fokusiran na znanost i htio sam naučiti nešto o ekonomiji. Nažalost, nakon što sam počeo raditi kao računovođa, shvatio sam da je računovodstvo puno više fokusirano na vođenje računa nego učenje o pravilima organiziranja ljudskog rada! Mislim da nije čudno ako kažem da sam taj posao radio svega par mjeseci. Isto tako, iako sam radio na totalno različitim pozicijama, nijedna od njih nije zadovoljila moju znatiželju, no doprinijele su mom razvoju tzv. soft skillsa, koji su postali poprilično važni za vrijeme doktorata: naučio sam kako organizirati i voditi sastanke, kako organizirati vlastito vrijeme, kako brzo pronaći informacije te osnove menadžmenta.

Često znamo čuti kako se jako teško vratiti studiranju nakon što počneš raditi puno radno vrijeme. Je li to nešto što si i sam primijetio?

Za mene osobno, s obzirom na moj entuzijazam za učenjem i studiranjem… čak i dok sam radio, kupovao sam knjige iz fizike, matematike i biologije, kao da sam još uvijek student. Uvijek sam smatrao da obrazovanje nikad ne završava, već da je kontinuirani proces kroz život. Iako je moja pauza između srednje škole i odlaska na fakultet na kraju bila jako dugačka, meni je bilo potpuno normalno nastaviti gdje sam stao, čak mi nije bilo teško napustiti tadašnji posao. S druge strane, slažem se da jednom kad počneš raditi i posao postane dijelom tvoje rutine, godine prođu jako brzo, što čini povratak još kompliciranijim.

Završio si preddiplomski u računalnim znanostima, no nakon toga si se odlučio za diplomski iz bioinformatike. Što te potaknulo na tu promjenu i veći fokus prema biologiji?

Moj interes za biologiju nije nikad nestao, pa kad sam tijekom preddiplomskog mogao odabrati jako puno različitih izbornih predmeta, uvijek bih se fokusirao na biologiju. Jedan od tih predmeta bila je bioinformatika, u koju sam se totalno zaljubio. Profesor Tom Lenaerts bio je jako otvoren za razgovor i zainteresiran za multidisciplinarnost između različitih tema – to me totalno oduševilo! Nakon tog predmeta, jednostavno sam znao da ću se fokusirati na bioinformatiku. Isto tako, taj interes me potaknuo da se prijavim na drugo sveučiliste za diplomski nakon što sam primijetio da KU Leuven ima puno jači fokus na biologiju, za razliku od mog tadašnjeg sveučilista koje se više fokusiralo na modeliranje.

Kako si se odlučio za doktorat? Što je utjecalo na tvoju odluku?

Ako sam stvarno iskren, to je bila najlakša odluka koju sam ikad morao donijeti. Tijekom diplomskog jako sam se povezao s biologijom i otkrio da mogu iskoristiti prethodno znanje iz inženjerstva te svoje kvantitativne vještine i primijeniti ih na istraživanja u biologiji. Pritom smo imali puno predmeta koji su fokusirani na rad na projektu gdje bi studenti sami prezentirali temu te odabrali vlastitu metodu istraživanja. To me dodatno motiviralo da zamišljam sebe kao znanstvenika koji odgovara na ta znanstvena pitanja. U to virjeme, jako se puno pričalo o CRISPR tehnologijama te sam htio naučiti više. Proučavajući literaturu saznao sam da je CRISPR baziran na sistemu interakcija između bakterija i virusa. Zapravo, to me toliko zaintresiralo da sam se ubrzo javio profesoru čije se istraživanje fokusiralo upravo na interakcije između faga i bakterija. On me pritom pozvao da se pridružim njegovoj grupi i s njim odradim diplomski rad, a ta se kolaboracija kasnije pretvorila i u moj doktorat.

Koja je tema tvog doktorata?

Moram priznati da sam dosad radio sve i svašta za svoj doktorat, no centralno je pitanje otkriti što određuje interakciju između faga i bakterija na genomskoj razini. Na primjer, trenutno se nalazimo u krizi otpornosti na antibiotike pa se traže alternativne metode liječenja bakterijskih oboljenja. E, pa, ja u svom istraživanju koristim tehniku terapije fagima, gdje koristimo viruse umjesto antibiotika kako bismo spriječili bakterijske infekcije te pripomogli ozdravljenju pacijenata u kritičnom stanju.

To zvuči stvarno super. Što ti se najviše sviđa na doktoratu? Postoje li velike razlike izmedu, na primjer, doktorata i diplomskog studija?

Meni je najdraži dio doktorata znanstvena sloboda koju su mi omogućili mentori. To znači da mogu samostalno organizirati kolaboracije, internacionalne posjete i razmjene s drugim labosima, prezentiranje vlastitog rada na različitim konferencijama, pronalazak i mentoriranje studenata diplomskog studija koji pritom rade na mojim znanstvenim pitanjima itd. Osjećam se kao da posjedujem sve što sam napravio i to je uvijek bio važan izvor moje sreće. Također, ne bi bilo moguće raditi doktorat kad ne bih primao plaću te, iako se ovdje doktorandi također smatraju studentima, i dalje se zarađuje dovoljno za život. Možda najveća razlika s diplomskim jest klasični pojam studiranja – tu i tamo postoje predmeti koje moraš odslušati, no fokus nije stavljen na ispite.

Jesi li se susreo s nekim izazovima za vrijeme doktorata? Ukoliko jesi, što su za tebe predstavljali ti izazovi?

Postojala su dva velika izazova za vrijeme mog doktorata. Prvo, često sam osjećao težinu odgovornosti. Obično nisi okružen ljudima koji rade na istoj temi kao i ti. Iako možeš uvijek raspravljati s kolegama o svom radu, to ne znači da će ti netko reći da to što radiš ima smisla ili je li uopće točno! Pritom uvijek trebaš biti samokritičan i pažljiv s vlastitim istraživanjem, pogotovo kad misliš da si nešto otkrio, što ponekad stvarno donosi pritisak.

Drugo, primijetio sam da postoji svojevrsna kriza mentoriranja doktoranada. Ponekad si stvarno bačen u projekt te, ukoliko nisi toliko sretan da imaš postdoktoranda koji te može podučiti ili dati ti osnove znanja, možeš postati poprilično usamljen. Naravno, to se uvelike razlikuje među istraživačkim skupinama, čak i unutar istog odsjeka, no smatram da postoji puno toga za poboljšati, pogotovo u razvoju vještina i prijenosu znanja. Moj savjet svakome bio bi da dobro istraži određeni program ili grupu i priča s članovima labosa te, ukoliko je to moguće, odradi kratku praksu u labosu kako bi dobio dojam o njihovu radu.

Imaš li ideju što bi volio raditi nakon doktorata?

Stvarno bih volio ostati u akademiji. Jako volim podučavati, pa bih volio uz istraživanje dobiti mogućnost mentoriranja nove generacije mladih znanstvenika. Što se tiče samog istraživanja, mislim da sam pronašao svoje mjesto na presjeku mnogo različitih područja i volio bih nastaviti tim putem. Super je što je područje mog interesa trenutno u procesu širenja te će moje osnovno znanje vjerojatno još neko vrijeme biti relevantno. Isto sam tako jako uzbuđen što sam dobio priliku za postdoktorsku poziciju u multidisciplinarnoj grupi koja implementira terpaiju fagima kako bi tretirali pacijente u sveučilišnoj bolnici. Za nekog poput mene, tko je jako zainteresiran za multidisciplinarnost, to zvuči kao savršena prilika i već joj se veselim. Nadam se da ću im se pridružiti kroz godinu dana nakon završetka doktorata.

Ljetna škola znanosti

Naučio sam da Ljetna škola postoji od jedne od tadašnjih organizatorica – Nikoline. Ona radi sa mnom u istom laboratoriju i mislim da je rano detektirala moju ljubav prema znanosti, pa me pitala želim li biti dijelom S3-ja. Moram priznati da je odluka bila jako laka! Pogotovo jer jako volim podučavanje, a i jer je ovo bilo totalno drukčije od bilo čega sto sam dotad radio, gdje sam većinom podučavao studente preddiplomskog i diplomskog studija. Bio sam ushićen iskušati nešto novo poput ovog desetodnevnog projekta u maloj grupi učenika s interesantnim prospektima.

I, kakvo je bilo tvoje iskustvo?

Mislim da je to bilo jednostavno nevjerojatno. Za nekoga je deset dana možda jako dugo razdoblje i na početku nisam mislio da sam pripremio dovoljno materijala da možemo raditi u tako dugom periodu… no zapravo je vrijeme proletilo! Jako sam želio da sve uspije, ponekad sam čak i radio više nego sami sudionici, pripremajući skoro sve za eksperimente idućeg dana. Sveukupno, bilo je to jako ispunjujuće iskustvo rada sa stvarno nevjerojatno talentiranim i pametnim studentima, i to izvan formata klasične učionice.

• 

• 

Jesi li se susreo s nekim izazovima?

Ako postoji nešto, to bi bila vrućina… Bilo je nevjerojatno vruće! Sjećam se da smo samo stavili naljepnicu “inkubator” na jedan ormarić te ga koristili za uzgoj bakterija, s obzirom da stvarno nije bilo potrebe grijati do 37 °C kako bismo uzgoijili bakterije. Ako sam stvarno iskren, postojalo je jako puno tehničkih izazova, no oduševila me količina kreativnog razmišljanja unutar i izvan naše grupe kako bi se riješili neki problemi. To je ujedno možda i jedna od najpozitivnijih strana jer su se tako osnažile veze između različitih grupa u rješavanju tehničkih izazova.

• 

• 

Koja je tvoja najdraža priča s S3-ja?

Imam stvarno puno priča i anegdota s S3-ja i bilo bi stvarno teško odabrati samo jednu. No, jedna mi je poprilično draga jer je i mene učinila sretnim – kada je jednoj od polaznica mog projekta uspio PCR na nekom prastarom PCR uređaju koji bi mnogi proglasili nevaljanim. Pokušali smo svejedno i moram reći da je meni kao mentoru bilo izuzetno drago kad sam vidio koliko je ona sretna jer je u tome uspjela, odnosno koliko joj je to podiglo samopouzdanje. Također, jedna od odličnih prica jest ona o kratkom izletu koji je moja grupa napravila prvog dana kako bismo sakupili različite uzorke – sve su dokumentirali, fotkajući svaku lokaciju, zapisujući GPS koordinate ili pronalazeći nove kreativne načine kako uzeti uzorak iz gotovo nedohvatljivog odvodnog kanala… stvarno je bilo zabavno!

Bi li preporučio Ljetnu školu znanosti trenutnim srednjoškolcima?

Apsolutno! Kao voditelj projekta, nevjerojatno sam uživao. Iskreno, toliko mi se svidjelo da sam prihvatio priliku sudjelovati još jednom 2020.! No, zbog pandemije COVID-19, S3 je bio otkazan. Doduše, još uvijek se nadam da cć to uspjeti ponoviti u budućnosti. Mogu samo zamisliti kako je to nezaboravno iskustvo za svakog polaznika te bih naravno volio da sam i ja imao takvu priliku kao tinejdžer.

Koji bi savjet dao našim mladim čitateljima?

Jako je važno imati otvoren um i doživjeti cijelo S3 iskustvo kao veliku mrežu ljudi u kojoj različiti projekti i ljudi mogu doći u kontakt. Omogućit će ti da i nakon što je S3 završen ostaneš u kontaktu s ljudima iz cijelog svijeta i pitaš što te zanima o budućoj akademskoj karijeri ili životu, što je fenomenalno.

Za kraj, da završimo na nečem lakšem, nismo te pitali kako provodiš svoje slobodno vrijeme?

Inače volim putovati, no to je postalo jako komplicirano tijekom pandemije. Stoga trenutno ispunjavam svoje vrijeme kuhanjem (nedavno sam otkrio čar pečenja kolača – tko bi rekao!), dugim šetnjama, učenjem stranih jezika i čitanjem.

Hvala ti, Cédric, na ovakvom interesantnom razgovoru. Mislim da će biti jako zanimljiv našim čitateljima koji mogu pronaći dodirne točke s nelinearnim akademskim putovima te svima onima koji žele promijeniti interesno područje. Sretno na tvojim idućim avanturama!

Što misliš o našem intervjuu? Želiš li pitati Cédrica još nešto? Slobodno nam ostavi svoj komentar.