Kategorije
Broj 13 Diplomski Prezentiram Alumnija

Iwona Kotlarska: “Ono što je zabavno u životu obično je također ono što je dobro”

🕒 10 min

Vrijeme je za razgovor s još jednom iznimno zanimljivom S3 alumnom – ovaj put, to je Iwona Kotlarska. Iwona je sudjelovala na S3++ kampu 2017. godine, a trenutno je na diplomskom studiju iz računalnih znanosti, uz koji dovršava preddiplomski studij matematike. Iwona, za početak, kako bi nam se predstavila?

Iwona Kotlarska
Diplomantica Računalnih znanosti
Sveučilište u Varšavi, Poljska

S3++ 2017. polaznica

Nikad nije lako predstaviti se u nekolicini riječi, ali vjerojatno bi bilo najlakše da pokrijem sve osnove: ja sam Iwona, živim u Varšavi, u Poljskoj i trenutno studiram računarstvo i matematiku. Također sam bivša polaznica S3++-a. Kad bih trebala spomenuti nešto manje ozbiljno, prvo mi na pamet pada moja ljubav prema provođenju vremena u prirodi. Obožavam planinariti i biciklirati, za što je Varšava zapravo iznenađujuće dobro mjesto jer je vrlo šumovita. Dok se to još moglo, voljela sam trenirati u dvoranama za penjanje. Također bih htjela jednog dana iskušati pravo penjanje po stijenama, ali ušla sam u taj svijet dosta kasno.

Obrazovanje

Uvijek je zanimljivo pitati mlade znanstvenike kako su započeli svoju znanstvenu priču. Bi li nam ispričala svoju? Jesi li se uvijek zanimala za STEM?

Oduvijek me zanimala matematika, ne sjećam se vremena kada to nije bio slučaj, iako možda nisam uvijek znala iskazati taj interes jednako precizno. Do srednje sam škole, pak, najviše zavoljela kemiju. Moja je škola organizirala dodatnu nastavu iz mnogih predmeta, naravno uključujući i STEM područje. Ondje bi entuzijastični profesori objašnjavali dubinu svog predmeta jednako entuzijastičnim učenicima, često s ciljem pripreme za natjecanja. Jednom me prilikom prijatelj odvukao na dodatnu iz programiranja, u kojoj sam toliko uživala da sam se ubrzo sasvim zaljubila u čitavo područje.

  • Srednja škola: 2014. – 2017., XIV. srednja škola Stanisław Staszic, Varšava
  • Preddiplomski iz Računalnih znanosti i matematike: 2017. – 2021., Sveučiliše u Varšavi
  • Diplomski iz Računalnih znanosti: 2020. – sad, Sveučiliše u Varšavi
  • Internship: 2018., Google, Dublin
  • Internship: 2019., Microsoft, Redmond, WA, SAD
  • Internship: 2020., Jane Street, na daljinu

Možeš li nam reći više o tim natjecanjima? Bi li rekla da su značajno oblikovala tvoje srednjoškolsko iskustvo?

U Poljskoj se organiziraju natjecanja u znanju podijeljena po razredima i predmetima, većinom tijekom osnovne i srednje škole. Dobri rezultati omogućuju vam upad u bolje srednjoškolske ili sveučilišne programe, što je glavna inicijativa za sudjelovanje. Svakako bih rekla da su bila velik dio mog srednjoškolskog iskustva, da. Mislim da je natjecanje u to vrijeme bila moja glavna životna okupacija. Također, kao što sam spomenula, dosta dodatnih programa u srednjoj školi fokusiralo se na pripremanje za takva i slična natjecanja, pa je sudjelovanje bilo dosta prirodan produžetak za zainteresirane učenike.

Spomenula si i svoj interes za kemiju. Je li ti računarstvo oduvijek bilo strast? Kako god bilo, kako si se odlučila baviti upravo time?

O, sjećam se da sam izvorno mrzila informatiku u osnovnoj školi! Nimalo mi se nije sviđalo što smo radili, bilo je zaglupljujuće. Međutim, tako je bilo jer nam nisu pokazali zanimljive dijelove informatike, samo su nam pokazivali što kada kliknuti u Wordu ili Excelu. Vrhunac kreativnosti bilo je crtanje u Turtleu, što je bilo nešto bolje, ali i dalje ni prbiližno dovoljno dobro. Zbog toga sam na početku srednje škole više voljela kemiju. Kad sam zapravo isprobala programiranje i otkrila pretvaranje između brojevnih baza, shvatila sam da je puno više nalik matematici i stoga puno zabavnije za mene. Također, dodatna nastava iz programiranja u mojoj srednjoj školi bila je jednostavno bolja nego ona iz kemije. Mislim da je do profesora, nije bilo toliko intenzivno, što me nije samo privuklo, već i zadržalo.

Znam da si paralelno studirala računarstvo i matematiku. Je li to bilo naporno?

U praksi je presjek između tih dvaju studija dosta velik, pogotovo na početku, kad je i računarstvo vrlo fokusirano na matematičke vještine. Na primjer, postoji kolegij matematičke analize na oba studija, onaj za matematičare je samo nešto formalniji. Zato sam jedino trebala zamijeniti neke računarske predmete matematičarskim verzijama, sve skupa i nije bilo osobito naporno. Moje sveučilište ne stvara probleme oko ovakvog studiranja pa se čak nisam morala boriti s planinom papirologije. U kasnijim godinama presjek je nešto manji, ali i dalje je skroz izvedivo. Službeno ću dovršiti preddiplomski iz matematike godinu dana kasnije, ali to je isto tek stvar formalnosti. Studirala sam paralelno otpočetka.

Što si radila uz studij tijekom preddiplomskog? Jesi li imala kakvih međunarodnih iskustava? Kako se studiranje razlikovalo od srednje škole?

Prva velika razlika jest u natjecanju ili, bolje, u nedostatku natjecanja. Iako postoje i na sveučilišnoj razini, bilo mi je dosta natjecateljske strane učenja i bila sam zadovoljna s time što sam postigla. Umjesto toga sam internirala, za što je bilo stvarno mnogo prilika za studente računarstva. Sve skupa sam odradila četiri internshipa: Openstack (unutar Outreachy programa), Google, Microsoft i Jane Street. Ovaj zadnji malo mi slama srce jer sam u sklopu njega trebala otići u London, ali na kraju nisam zbog pandemije.

Možeš li nam ispričati više? Čega se najviše sjećaš? Bi li preporučila drugima da isprobaju nešto slično kad se ponovno ukaže prilika?

Svakako bih to preporučila! Uživala sam u samom radu, naravno, ali šire iskustvo ono je za što sam najviše zahvalna. Bila je to jedinstvena prilika da privremeno iskusim kako je to živjeti negdje drugdje, napola između kratkog putovanja i preseljenja. Mogla sam opušteno istraživati, ali također sam znala da se na kraju vraćam, što ipak totalno mijenja perspektivu. Puno ljudi odlazi iz Poljske nakon što završe računastvo, tako da je interniranje dobro za ispitati teren.

Što se tiče najbrojnijih (ili najdražih) sjećanja, ne volim baš uspoređivati ovakva iskustva, ali istaknula bih Google STEP u Dublinu, gdje sam provela tri mjeseca. Oduvijek sam voljela posjećivati različite kulture – iako su ove konkretne i dalje dosta međusobno slične, zbog čega bih osobno htjela otići nekamo puno drukčije, negdje u Aziji ili Africi, što ću rado napraviti i skroz turistički kasnije u životu – i irska mi je kultura bila osobito pamtljiva. Sjećam se da sam bila pogledala filmsku trilogiju o irskoj baštini i bilo mi je nevjerojatno vidjeti to vlastitim očima. Dublina se isto vrlo dobro i rado sjećam. Sve je manje od Varšave i jako ravno, ali imala sam društvo s kojim sam nekad planinraila uz pogled na ocean. To je nešto što u Poljskoj jednostavno ne možete napraviti. Mislim da bih mogla vječno pričati o Irskoj, bila mi je jedan od najdražih dijelova preddiplomskog studija.

Jako mi je drago što si uspjela ugrabiti takve prilike kad si mogla. Sad, po završetku studija, kako si odlučila što dalje? Jesi li razmatrala nastavak negdje izvan Poljske, s obzirom na širinu međunarodnih iskustava koje si imala?

Budući da računarstvo stvarno nudi mnogo internshipa, prije završetka studija već sam provela mnogo vremena radeći na praktičnim projektima u računarstvu. Stoga sam za nastavak izabrala vrlo praktičan seminar. Nisam još krenula raditi na vlastitoj tezi, zasad još samo slušam kolegije, ali polako mi se oblikuje slika toga što ću raditi. Iako se nisam puno natjecala tijekom preddiplomskog, nisam sasvim apstinirala – sudjelovala sam na grupnom natjecanju u izradi clustera. Cluster je, u ovom slučaju, svojevrsno superračunalo ili, točnije, nekoliko vrlo brzo umreženih računala. Uživala sam u tome! Dovelo me do distribuiranih procesa, što su (jednostavno rečeno) sustavi koji se paralelno izvode i interagiraju na mnogo umreženih računala dok god su ona spojena. To mi je trenutno najuže područje interesa.

Naravno da sam razmatrala odlazak iz Poljske – i to dosta ozbiljno – ali htjela sam dovršiti ono što sam započela ovdje. Trebala sam dovršiti paralelni studij matematike, nisam htjela otići s nedovršenim završnim radom. Bilo je i još kolegija koje sam htjela odlušati. Retrospektivno imam malo drukčije poimanje svega, doduše, jer bi mi pandemija zapravo omogućila da dobijem dio obaju iskustava – mogla bih na daljinu raditi na diplomskom van Varšave i preddiplomskom u Varšavi.

Ljetna škola znanosti

Sad, popričajmo malo o tvom iskustvu s Ljetnom školom znanosti. Kako si je otkrila? I što te navelo da se prijaviš?

Iskreno se više ne sjećam kako sam naišla na nju. Jedino što znam je da mi je izgledala vrlo cool, dovoljno da se prijavim bez previše premišljanja. Obično je i dovoljno da se nešto doima cool da bih to isprobala, a ovo se činilo kao baš moj tip stvari. Već sam znala da ću završiti u STEM-u, pa je S3 bio savršena ljetna aktivnost za mene.

Možeš li nam ukratko objasniti svoj projekt? Je li ikako utjecao na to čime se danas baviš?

Bavili smo se genetskim algoritmima. Da objasnim, krenimo od jednostavnog njihala. Recimo da imamo neki skup podataka o njegovu gibanju i iz toga želimo dobiti jednadžbu koja ga opisuje. U ovom jednostavnom slučaju mogli bismo je čak dobiti analitički, ali za kompleksnije sustave to neće biti moguće. Tada su korisni algoritmi koji mogu pronaći odgovarajuću jednadžbu za nas. Genetski algoritmi dobili su naziv zbog svoje evolucijske prirode: krećemo s nekoliko nasumičnih jednadžbi i vidimo koje od njih dobro (ili bar ne užasno) odgovaraju našim podatcima. Onda uzimamo neki broj najboljih kandidata, malo ih promijenimo i ponovimo cijeli proces – kao evolucija prirodnom selekcijom.

Tijekom cijelog smo kampa radili u Pythonu i sve je skupa bilo jako zadovoljavajuće. Ispunjujće, čak. Bila sam jako zadovoljna kad sam na kraju kampa imala nešto konkretno kao rezultat sveg tog rada. I, da, nadovezuje se na ono čime sam se nastavila baviti tijekom studija. Već sam tada jako voljela optimizaciju, pa sam nastavila raditi na ovom projektu i nakon Ljetne škole. Biblioteka koju smo koristili bila je puno prevelika za naše potrebe pa sam napravila prilagodbe da cijela stvar radi brže i efikasnije. Bio je to dodatan dokaz da je takav rad nešto u čemu bih uživala.

S3++ 2017., Iwonina grupa nakon konačne prezentacije.

Imaš li još nekih sjećanja s Ljetne škole? Bi li se htjela vratiti?

Već sam spomenula koliko volim istraživati različite kulture – S3 bio je unikatno iskustvo po tom pitanju. Prije toga bila sam na nekim drugim internacionalnim kampovima tijekom srednje škole i mogu reći da su bili sasvim drukčiji. Bila sam na dvama matematičkim kampovima u SAD-u, na Canada/USA Math Campu i Stanford University Mathematics Campu. Bili su puno fokusiraniji na sam materijal, bilo je to jako puno matematike na sveučilišnoj razini. Koristilo mi je, dokazala sam si da bih uživala u studiranju matematike, ali ti su mi kampovi davali sasvim drugi osjećaj. Ozračje na Ljetnoj školi bilo je nešto posebno. Mislim da lokacija igra veliku ulogu, ne samo priroda kampa.

Bila sam podosta sramežljiva i stigla sam među posljednjima pa nisam ostala u kontaktu s mnogo ljudi nakon Ljetne škole. U tom se periodu života općenito nisam osjećala vrlo ugodno, ali otad sam se puno promijenila i mislim da mi je to dodatno iskustvo pomoglo. Kada ne bih imala pretrpana ljeta, svakako bih se ponovno pridužila S3 timu! Jako mi se svidjelo što se doimalo kao da nam ondje ljudi jednostavno pokzuju ono što ih uzbuđuje, umjesto da slijede neki unaprijed definirani kurikulum. Tako i u sveučilišnom okruženju točno možete osjetiti kad neki profesor zapravo uživa u svome predmetu, cijela stvar postane uživancija. I ja bih to htjela napraviti za nekoga.

I, za kraj, što bi savjetovala sebi prije nekoliko godina kada bi dobila priliku?

Prije svega, brini manje. Kad sam imala 17 ili 18 godina, stalno sam se živcirala oko mnogo stvari, vjerojatno više nego sam trebala. Sad uviđam koliko su neke od njih bile nebitne. Isto tako, radi stvari koje su ti zabavne. Ono što je zabavno u životu obično je također ono što je dobro, pogotovo ako ti je strast nešto iz čega možeš izgraditi i posao. Također, naposljetku, nemoj sve optimizirati. Koliko god ja uživala u tome, ne treba baš sve biti apsolutno usavršeno.

Hvala, Iwona, što si izdvojila vrijeme da s nama podijeliš svoju priču. Vjerujem da će se mnogi čitatelji pronaći bar u nekom njenom dijelu.

Imate pitanja za Iwonu? Nemojte se suzdržavati – slobodno ostavite komentar ili nas kontaktirajte za više informacija!

Autor Laura Busak

Laura je studentica fizike s velikom ljubavi za sve povezano sa svemirom. Voli svirati i slušati glazbu, čitati, promišljati i općenito raditi što god joj padne na pamet, nerijetko do bar 2 ujutro.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.