Jelena Tica: „Nemoj se bojati sanjati velike snove i iznova se truditi usprkos svemu!“

🕒 13 min

U ovomjesečnom izdanju Prezentiram Alumnija, predstavljamo vam Jelenu Ticu, inspirativnu molekularnu biologinju, znanstvenicu i zaljubljenicu u putovanja. Od 1. listopada, radit će u tvrtki Johnson & Johnson na kliničkom ispitivanju Janssen Ad26.CoV2.S COVID-19 cjepiva. Osim njezine zanimljive karijere, također ćemo se osvrnuti i na njezino iskustvo organiziranja i vođenja projekta na Ljetnoj školi znanosti.

Jelena, dobrodošla, i hvala što si izdvojila vrijeme za ovaj intervju. Prvo, možeš li se predstaviti kako bi te naši čitatelji malo bolje upoznali?

Trenutno smišljam izgovore kako bih vidjela što više ljudi jer sam ekstrovert i jako mi nedostaje druženje s ljudima koje se smanjilo zbog pandemije. Osim toga, u procesu sam pakiranja i selidbe iz Belgije u Heidelberg u Njemačkoj. Od 1. listopada ponovo ću biti sa svojim partnerom u Njemačkoj jer ću novi posao raditi od doma s timom ljudi koji su većinom u Belgiji. U slobodno vrijeme možete me naći pokraj rijeke na roštilju, u pokušavanju trčanja ili bavljenja sportom, čitanju znanstveno-fantastične ili fantasy literature kao bijega od stvarnosti, ili me ne možete uopće naći jer sam na putu.

Obrazovanje: Molekularna i računalna biologija protiv otpadne DNA i pokretljivosti palca

Postoji li neki posebni događaj koji ti je pomogao odabrati molekularnu biologiju za preddiplomski studij, ili si oduvijek bila zainteresirana za biologiju?

Moja očaranost prirodom seže još u djetinjstvo jer otkad naginjem biologiji. Kao dijete obožavala sam gledati dokumentarne filmove i miješati različite stvari koje bih našla u kući ne bi li  vidjela što će se dogoditi. Prvi put kada sam se susrela s genetikom u srednjoj školi, sjećam se da sam odmah otrčala mami i rekla da je to ono čime se želim baviti! Lekcije koje su me posebno inspirirale bile su o Philadelphia kromosomu i Cri du chat sindromu, oboje genetički poremećaji. Od tada, kad god bi me netko pitao što ću studirati, odgovor je bila molekularna biologija. Osim biologije, također su me zanimale matematika i medicina pa se molekularna biologija činila kao savršena kombinacija mojih interesa. Kasnije za vrijeme studija, moja područja interesa su se suzila na područja virologije, biologije raka, genetike i računalne biologije.

• Srednja škola: 2001.-2005., Gimnazija Jurja Barakovića, Prirodoslovno-matematički smjer, Zadar, Hrvatska
• Preddiplomski studij Molekularne biologije: 2005.-2008., Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Hrvatska
• Diplomski studij Molekularne biologije: 2008.-2011., Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Hrvatska
• Doktorat iz molekularne biologije sa specijalizacijom iz genetike/genomike: 2011.-2016. – združeni doktorski studij između EMBL i Sveučilišta u Heidelbergu, Njemačka
• Postdoktorski studij 2015.-2016., grupa Dr. Jan O. Korbela (EMBL Heidelberg, Njemačka) s fokusom na biologiju raka
• GlaxoSmithKline (GSK) Vaccines:
  • 2016-2018, Znanstveni suradnik, Future Leaders Program, Belgija/Singapur
  • 2018-2021, Voditelj kliničkih istraživanja i razvoja za cjepivo protiv respiratornog sincicijskog virusa (RSV), Belgija
• Janssen farmaceutske tvrtke Johnson & Johnson: Listopad 2021., znanstvenica zadužena za kliničko ispitivanje COVID-19 cjepiva, Janssen farmaceutske tvrtke Johnson & Johnson, Belgija/Njemačka

Spomenula si računalnu biologiju i da je to zapravo bilo područje tvog doktorata. Možeš li nam reći malo više o tome?

Moj doktorat je došao prirodno, kako to obično bude nakon diplomskog studija u prirodnim znanostima, iako sam već tada znala da na kraju želim raditi u primijenjenim znanostima, pogotovo u nečemu povezanom s medicinom i prevencijom bolesti. Odradila sam doktorat i postdoktorski na EMBL-u (Europskom laboratoriju za molekularnu biologiju) na odjelu za biologije genoma, i na Sveučilištu u Heidelbergu u Njemačkoj fokusirajući se na istraživanje strukturalnih varijanti računalnim metodama u različitim genomima (naslov doktorske disertacije: Istraživanje podrijetla i funkcionalnog učinka genomskih strukturalnih varijanti s metodama sekvenciranja iduće generacije). Fokusirali smo se na sekvenciranje stanica raka pacijenata s kolorektalnim i dječjim tumorima mozga (primarno meduloblastom), ali i na sekvenciranje cijelog genoma nečovjekolikih primata. Nakon što su dijelovi koda za prepoznavanje sekvenci (sljedova) napisani, bitne mutacije i varijacije u genomima raka su se analizirale, kao i varijacije bitne za evoluciju (u slučaju da ih ima). Na primjer, uspoređivali smo genome zdravih ljudi s genomima čimpanza, orangutana i makaka kako bismo probali pronaći razlike koje bi objasnile promjene u ponašanju poput poznate razlike u pokretljivosti palca između čovjeka i primata.

Wow, to zvuči jako zanimljivo! Možeš li nam reći kako ti je izgledao prosječni dan tada?

Moje dnevne obaveze uključivale su puno kodiranja i surađivanja s kolegama iz Njemačke i SAD-a. Većinu vremena sam provodila radeći na inovativnom programu za istraživanje otpadne DNA – vrlo repetitivnih  heterokromatinskih dijelova, siromašnih genima i razbacanih unutar genoma, češće poznatih kao transpozoni. Kako se ti sljedovi ponavljaju, sekvencer se lako može prevariti i preskočiti mnogo ponavljanja jer je taj isti slijed prethodno zabilježen. Naš program smo razvili kombinirajući tradicionalno korištene „kratke sljedove“ i tada nove „duge sljedove“ kako bismo odredili primarnu strukturu otpadne DNA i bilo koje pripadajuće DNA koje je transpozon mogao pokupiti i slučajno prenijeti na drugu lokaciju unutar genoma (proces zvan transdukcija). Iako joj ime ne ide u korist, ova vrsta DNA je jako bitna za pronalazak razlika između vrsta i otkrivanje jedinstvenih preuređenja sljedova u tumorima. Ime ovog programa razvijenog u to vrijeme je TIGER (Transduction Inference in GERmline genomes = pronalaženje transdukcija u genomima zametnih stanica).

Od akademije to primjenjenih znanosti, od GSK-a do Johnson & Johnson-a

Obično nakon doktorata, znanstvenici nastave s karijerom u znanosti. Kada si se odlučila napustiti akademiju?

Osim toga što sam bila zauzeta računalnim dijelom svog doktorata, također sam bila uključena u druge projekte koji su mi pomogli proširiti znanje i meke vještine (eng. soft skills). Organiziranjem doktorandskih simpozija naučila sam upravljati financijama. Također sam imala i priliku podučavati jer sam upoznavala nove doktorande sa svijetom genetike i genomike. Sudjelujući u organizaciji foruma za mlade znastvenike u Heidelbergu iz područja bioloških znanosti, otvorila mi se još jedna prilika – upoznavanje stručnjaka iz različitih područja znanosti, od fizike do umjetne inteligencije i medicine s kojima sam imala priliku surađivati unutar multidisciplinarnog tima. Razvila sam cijeli raspon mekih vještina i imala priliku upoznati se sa životom izvan akademije gdje se rodila ideja o bavljenju primjenjenim znanostima i rješavanjem praktičnih problema.

Koji ti je bio prvi posao?

Jednom kada sam shvatila da je rad u industriji moj cilj, poslala sam približno 60 prijava za posao u tom području! Jedno od njih bio je dvogodišnji Future Leaders Program u farmacutskoj tvrtki GlaxoSmithKleine (GSK) Vaccines u Belgiji, koji je naposljetku bio moj prvi posao. Program se zapravo sastojao od 3 posla, prvi koji se odabire ovisno o sklonostima kandidata, a druga dva sam biraš. 

U početku sam radila kao menadžer strategije vrijednosti za projekte u ranom stadiju ili stadiju otkrivanja cjepiva (prije ulaska u pretklinički dio istraživanja). Ukratko, moj tim i ja smo određivali vrijednost razvoja cjepiva za određenu bolest u ovisnosti o njezinim epidemiološkim, medicinskim/kliničkim, financijskim i društvenim vrijednostima.

Nakon jedne godine, htjela sam istražiti kasni stadij razvoja ili rad na proizvodima koji su već na tržištu pa sam postala voditeljica medicinskih poslova za Respiratorni portfelj u Singapuru. Moj posao bio je predstaviti naš lijek liječnicima kao terapiju za pacijenate s astmom ili KOPB-om (kroničnom opstruktivnom plućnom bolesti) koji ne reagiraju dobro na svoju trenutnu terapiju. Moj fokus je bio lijek na bazi monoklonalnih protutijela, koji ima manje nuspojava od tradicionalno korištenih kortikosteroida i samim time osigurava bolju kvalitetu života.

Na kraju sam se vratila u Belgiju kako bih radila kao mlađa voditeljica kliničkih istraživanja i razvoja za cjepiva za starije odrasle osobe, fokusirajući se na vođenje kliničkih istraživanja za cjepivo protiv Respiratornog Sincicijskog Virusa (RSV) u starijoj populaciji. Nakon završetka ovog dvogodišnjeg programa nastavila sam raditi na ovom projektu još 3 godine.

Vjerujem da većina naših čitatelja nije upoznata s intervjuima za posao, a ti si imala jedan prilično neobičan. Kakav je bio tvoj intervju za GSK?

Tipično u industriji, nakon što prođete kroz postupak odabira, imate intervju s voditeljem za zapošljavanje i ljudskim resursima. No, za Future Leaders Program u GSK, jako kompetitivan program koji zahtijeva brzo učenje te je namijenjen ljudima s malo ili nimalo iskustva, intervjui se održavaju u nekoliko faza koje na kraju završavaju Centrom za procjenu. Prije samog intervjua, potrebno je bilo dostaviti CV i motivacijsko pismo te riješiti matematičke testove i testove sposobnosti. Nakon toga sam dobila poziv od ljudskih resursa koji su me pozvali na dvodnevni Centar za procjenu gdje nas je bilo dvanaest. Za vrijeme prvog dana, naglasak je bio na timskom radu i upoznavanju kroz grupne zadatke. Idući dan se sastojao od 5 različitih zadataka – dva su bila grupna, nakon njih je slijedio zadatak igranja uloga (na primjer, simulacija problema između šefa i zaposlenika), zatim prezentacija farmaceutskog proizvoda, i na kraju klasični intervju. Sveukupno, dok se vrijeme razlikovalo od osobe do osobe, moj proces intervjuiranja od slanja prijave za posao trajao je 6 mjeseci. Sve u svemu, cijelo iskustvo je meni bilo odlično jer sam znala da je to ono čime se želim baviti – radom s ljudima i pridonošenjem društvu na način da razvijemo lijekove i cjepiva koji su potrebni za poboljšanje zdravlja na globalnoj razini.

Nema sumnje da si imala nevjerojatno iskustvo. Što sada radiš i zašto si željela promjenu od prošlog posla?

Za nekoliko dana, počevši od 1. listopada, radit ću na daljinu kao znanstvenica zadužena za cjepivo protiv COVID-19 bolesti u Janssen farmaceutskim tvrtkama Johnson & Johnson. Moj posao bit će dizajnirati istraživanje, njegov protokol, medicinske i logističke aspekte, definirati kriterije tko može i ne može sudjelovati u istraživanju, raditi na tumačenju rezultata i na kraju, raditi s regulatornim tijelima (poput FDA ili EMA) kako bismo donijeli sigurno i učinkovito cjepivo na tržište. Moja glavna motivacija za ovaj posao bila je želja za aktivnim sudjelovanjem u olakšavanju pandemije koronavirusa.

Gledajući nazad, imala si toliko nevjerojatnih iskustava, radila na interdisciplinarnim projektima i poslovima, živjela u različitim državama, upoznala se s nekoliko različitih kultura. Kada bi mogla, bi li išta promijenila u vezi svoje kraijere?

Ne bih promijenila niti jednu stvar jer je svako iskustvo doprinijelo upoznavanju sebe i spoznavanju što želim raditi. Iako ne radim više u akademiji, da se vratim, sigurno bih opet odlučila otići na doktorat. Možda to nije bio moj poziv naposljetku, ali pomogao mi je shvatiti što sada volim i želim raditi!

Ljetna škola znanosti

Za vrijeme svog doktorata, sudjelovala si na Ljetnoj školi znanosti, 2014. kao voditeljica projekta te 2015. i 2016. kao organizatorica. Kako si se pridružila Ljetnoj školi?

Nažalost, nisam bila polaznica Ljetne škole znanosti kao srednjoškolka, a čula sam za nju tek kasno na svom fakultetu. Jedan dan, u autobusu do EMBL-a u Heidelbergu, upoznala sam Matildu Maleš, također hrvatsku doktorandicu u istom odjelu kao i ja. U to vrijeme ona je već bila i polaznica i vodila je radionicu na Ljetnoj školi znanosti. Kako je njezin doktorat bio velikim dijelom eksperimentalan, a znate da je moj doktorat bio pretežito računalne prirode, predložila je da se udružimo i skupa budemo voditeljice projekta spajajući ova dva pristupa. I tako smo vodile projekt pod nazivom: Istraživanje genomske arhitekture sa sekvenciranjem iduće generacije za polaznike S3++ kampa.

Zanimljivo kako je svijet mali. Zatim ste iduće dvije godine ti i Matilda organizirale S3++ kamp. Je li ti se to iskustvo više svidjelo od vođenja projekta?

Svakako je bilo zahtjevnije: po pitanju vremena, odgovornosti i stresa. Trebate naći pouzdane voditelje projekata i radionica i predavače, koji bi trebali biti odlični znanstvenici i istovremeno motivirani za podučavanje mladih. Također je bilo problema koje je trebalo riješiti na licu mjesta, i pritom morate iznimno brzo reagirati. Na primjer, imali smo stvarno bizarnih situacija poput odlaska u bolnicu  zbog neočekivane ozljede glave tehničkog voditelja ili neočekivane alergije na kikiriki koja je zahtijevala medicinsku intervenciju.

Iako kao organizator provodite manje vremena s polaznicima nego kao voditelj projekta, sve se nadoknadi u druženju nakon što polaznici završe posao na projektu za dan. Čak i prije nego što Ljetna škola krene, postoji komunikacija kroz intervjue i proces odabira polaznika. Također trebate odraditi puno papirologije, od skupljanja roditeljskih pristanaka, do pripremanja i printanja brošure. Kroz sve to, prisutna je velika odgovornost, pogotovo kada dođe do traganja za financijama – posao koji do tada nisam nikad radila. Kako je sve nepoznanica, krećete pretraživanjem interneta, i slanjem zahtjeva te u tom procesu puno naučite. Matilda i ja smo uspjele dobiti donaciju od Amgena, biotehnološke tvrtke koja nudi financiranje školama znanosti. Sjećam se kako smo ispunjavali ogromnu količinu formulara objašnjavajući gdje i kako će se novac potrošiti skroz u detalje. Iako smo se trebali ponovno prijavljivati  za financiranje, ova donacija nam je trajala idućih nekoliko godina i služila kao glavni izvor financiranja organizacije.

Na kraju, biti organizator je zabavnije, ali u isto vrijeme više iscrpljujuće. Moram svakako naglasiti da bez iskustva s Ljetnom školom, ne bih sigurno bila gdje sam danas, a ne mislim ni da bih imala priliku raditi kao klinički voditelj za COVID-19 cjepivo. S3 me natjerao da istražim svoje granice, pružao mi je izazove potpuno različite od mog posla u akademiji te me naučio vrijednim lekcijama koje mi i dan danas pomažu u svakodnevnom radu: strpljenje, empatija, odlučnost i timski rad.

Ako bi se vratila na Ljetnu školu, u kojoj ulozi se vidiš?

Voljela bih biti mentor mladim ljudima koji su u nedoumici i trebaju podršku ne bi li izabrali fakultet ili kojom karijerom se baviti, ili pomoći organizatorima ili voditeljima projekata s problemima s kojima sam se susretala dok sam i sama organizirala Ljetnu školu.

Ako bih trebala birati između pozicije voditelja projekta ili organizatora, primarno zbog obujma posla koji me danas prati, odabrala bih poziciju voditelja projekta jer bi mi dala priliku da se ponovno povežem s mladim talentima i podučavam ih, što je svojevrsna privilegija i nagrada.

Kako se bližimo završetku intervjua, koji savjet bi dala 10 godina mlađoj sebi?

Nemoj se bojati sanjati velike snove i iznova se truditi usprkos svemu!

Sada sam prilično sigurna da si uspješno nadahnula naše čitatelje na istraživanje onoga što vole. Hvala što si podijelila svoju priču s nama, Jelena!

Imate li pitanje za Jelenu? Pitajte u komentarima i Jelena će biti više nego sretna da popriča s vama o čemu god želite!