? 18 min
Danas na S3 alumni pozornici poželimo dobrodošlicu Felixu Lahru, novopečenom studentu biokemije na Sveučilištu u Heidelbergu. Iako je tek nedavno završio srednju školu, već je vrlo izgledno da će Felix biti iznimno uspješan i nadahnut znanstvenik. Pridružite nam se u razgovoru o njegovim dosadašnjim postignućima i iskustvu s S3-ja 2019.
Obično ove intervjue započinjemo brzinskim upoznavanjem. Znam da je to uvijek teško, no reci mi: kako bi se predstavio da se u malo vremena moraš zorno dočarati nekome novom?
Preddiplomski studij biokemije
Sveučilište u Heidelbergu, Njemačka
Polaznik S3-ja 2019.
Uistinu je vrlo teško pitanje, ali vjerojatno bih se predstavio vrlo jednostavno: ja sam Felix, donedavno srednjoškolac, a uskoro student iz Njemačke. Imam veliku strast prema znanosti – osobito biologiji – prema znanstvenom razmišljanju, znanstvenoj metodi, svemu znanstvenom. Nešto prema čemu gajim jednaku strast jest dijeljenje svoje ljubavi prema znanosti s drugima. Društveni angažman, znanstveni ili ne, vrlo mi je važan. Osobito volim rad s tinejdžerima i adolescentima koji imaju jake osjećaje oko neke teme, ponovno neovisno radilo se o znanosti, preko instrukcija ili priprema za natjecanje ili – kad je u pitanju nešto nevezano za znanost – podučavanje plivanja ili debatiranja. Društveni je element ono što najviše volim reći ljudima kad me prvi put upoznaju. I, da budem sasvim iskren, predstavljanje ne bi bilo potpuno da ne spomenem neku svoju osobitost. Jedna stvar koju svatko mora znati o meni jest da sam jako spor slušatelj, u smislu da nekad prekidam ljude, ne zato što su oni sami nejasni, već jer ja nisam imao vremena pohvatati što su rekli.
Izvrsno si se predstavio! Sve o tebi baš vrišti “znanstvenik”. No, spomenuo si i instrukcije, pa i neznanstvene teme. Kako si se krenuo baviti plivanjem ili debatom?
Bavim se plivanjem otkad sam imao sedam godina. Kad sam postigao određenu razinu, koja mi je dozvolila da se na neki način samtram spasiocem, shvatio sam da želim nekako iskoristiti tu kvalifikaciju i prenijeti je drugim ljudima. Osobito me interesira podučavanje dosta male djece, između sedam i dvanaest godina starosti. Tu se radi o učenju finih motornih vještina i koordinacije, ali može se dosta naučiti i o širokom spketru znanstvenih tema. Bitno je objasniti fluidnost, zašto se sporije gibamo kroz viskoznije tekućine, što je uzgon ili kako minimizirati vjerojatnost belly flopa optimizacijom tjelesne površine i kuta upada – čak i maloj djeci. Možda je teorijska pozadina ovih stvari teška, ali vjerujem da se plivanjem može dobro naučiti osnove fizikalne intuicije još u dječjoj dobi.
Debatom sam se bavio u sklopu programa inspiriranog debatama Ujedinjenih naroda, zove se Model United Nations (MUN). Nudi se u mnogim školama diljem svijeta i tako spaja srednjoškolce iz inače nespojivih sredina. Zadana im je tema, država i odbor, na čijem temelju onda debatiraju o budućnosti svjetske politike, u biti. Naravno, za mene ne bi bilo dostatno da nema neke znanstvene poveznice s ovime. Moj je prvi kontakt s debatom bio tijekom debate o glifosatu. Tada sam se odlučio pridružiti školskom debatnom klubu i, kako je vrijeme napredovalo, napredovao sam i ja pa sam se krenuo zanimati za organiziranje radionica jer nisam htio samo voditi, već i učiti od drugih.
Izgleda da imaš vrlo holističko viđenje znanosti. To me prirodno navodi da se zapitam otkad je znanost dio tvog života. Kad se taj interes pojavio i kako se razvijao s vremenom?
Mislim da su prvi tragovi mog zanimanja za znanost proizašli iz tipičnih DIY kućnih eksperimenata. Jedan od prvih koje sam probao bio je jedan od onih vulkana od sode bikarbone i vinske kiseline. Moji su mi roditelji, čim su shvatili da me takva “znanstvena čuda” zanimaju, nabavili jedan od mojih prvih velikih božićnih poklona – istraživački set o strujnim krugovima, naravno namijenjen maloj djeci. Nikakvo lemljenje ili napredne tehnike, samo sklapanje kondenzatora i otpornika i traženje konfiguracije koja će upaliti žaruljicu. Mislim da, osobito kad smo tako mali, takve demonstracije jednostavnih pojava iza kojih se kriju vrlo temeljna znanstvena saznanja mogu stvarno zapaliti znanstvenu iskru u nama. Na primjer – vratimo se na vulkan – eksplozija se svodi na neutralizaciju kiselina-baza. Kod mog istraživačkog seta, radilo se o gibanju elektrona. Propitkivanje uzroka ovakvih reakcija i pojava ono je što je guralo moje zanimanje za te teme naprijed kasnije u mom obrazovanju.
Obrazovanje
Sad kad si spomenuo obrazovanje, dozvoli da pitam: je li tvoja srednja škola bila posebna na neki način? Je li izbor srednje škole zapravo bitan u Njemačkoj ili se većinom zasniva na lokaciji?
Srednje škole u Njemačkoj mogu se grubo podijeliti u nekoliko skupina. Za početak, imamo gimnazije, koje su u biti ekvivalentne hrvatskim gimnazijama. To je jedina vrsta srednje škole o kojoj mi je donekle ugodno govoriti, s obzirom da nikad nisam pohađao nijednu od drugih dviju glavnih, Realschule i Hauptschule.
Prednost moje konkretne gimnazije – i glavni razlog zašto sam je izabrao – jest što je dijelom internacionalna škola. To je osobito zainteresiralo i mene i moju obitelj, a vjerujem da ta izjava ne zahtijeva dodatno pravdanje – kulturna je razmjena uvijek divna, bila je i jedan od glavnih čimbenika pri mojoj odluci o dolasku na S3.
- Osnovna škola: 2009. – 2011., Grundschule Gensingen, Gensingen, Njemačka
- Osnovna škola: 2011. – 2012., HSV International School, Den Haag, Nizozemska
- Srednja škola: 2012. – 2021., Berlin International School, Berlin, Njemačka
- Preddiplomski: 2021. – sada, Universität Heidelberg, Heidelberg, Njemačka
Kako se manifestirala ta internacionalna priroda? Je li bila IB škola?
Da, iako je IB tek proizvod općenite potrage za internacionalnom školom. Plan i program mog srednjoškolskog obrazovanja pratio je pripremljeni IB program. Jedna je od njegovih komponentni eksperiment, koji samostalno smišljamo i izvodimo – sve od istraživačkog pitanja, preko metodologije, sve do analize podataka. To je čak jedan od ispita potrebnih za polaganje godine, što mi se podosta svidjelo.
Možeš li mi reći koji si eksperiment izabrao?
Radio sam dva eksperimenta, jedan iz biologije i jedan iz kemije. Krenut ću s kemijom jer je taj prošao glatko, bar u usporedbi s onim biološkim, no doći ćemo do toga. Htio sam odrediti sadržaj kofeina u raznim široko raspoloživim pićima, poput energetskih napitaka, kave ili kakaa, koristeći pritom različite metode ekstrakcije i distilacije. Dobra je stvar što moja škola ima svoj laboratorij pa sam imao sav pribor koji mi je trebao, kao i kemikalije. Stoga sam sve mogao izvesti u školi, tijekom oko dva dana eksperimentacije.
Zapravo bih mogao reći da sam napravio tri eksperimenta, od kojih su dva bila biološka, no od jednog sam morao sasvim odustati jer uopće nije radio. Bio je prvi znanstveni eksperiment koji sam radio u sklopu IB programa i jednostavno sam krivo proračunao gotovo sve korake. Bio je o respiraciji pivskog kvasca – i sva su mi mjerenja pokazala impresivnih 0 cm3 plina po mjerenom periodu, iako sam prilagodio koncentraciju reagensa na koji je kvasac trebao reagirati. Zbog vremenskog pritiska i poteškoća uzrokovanih pandemijom morao sam se zadovoljiti nečim manje uzbudljivim, meta-analizom. No, bar sam mogao slobodno odabrati temu. Odlučio sam istražiti učinkovitost različitih strategija za umanjivanje efekata globalnog zatopljenja na koraljne grebene. Bilo je dosta manje zanimljivo od eksperimenta sa živućim stanicama, ali mogao bih reći da je ipak imalo veći ukupni utjecaj na mene.
Nažalost, budući da nas je mnogo još bilo maloljetno u to vrijeme jer smo bili u zadnje dvije godine srednje škole, nismo mogli objaviti te radove.
To sve zvuči vrlo zanimljivo. Osim tih radova, je li bilo još nekih predmeta ili projekata za koje si se posebno zanimao tijekom srednje škole? Ili nekih profesora koji su imali zamjetan utjecaj na tebe?
Sada bih stvarno trebao istaknuti svoju profesoricu biologije. Ona nam je govorila o više znanstvenih događanja, čak i prije nego sam došao na S3 2019. Te sam iste godine sudjelovao na Njemačkoj neuroznanstvenoj olimpijadi, na primjer. Tijekom sata biologije na kojem smo pričali o neurologiji, ona nam je ponudila tu dodatnu mogućnost da produbimo svoje znanje o neuroznanosti. Iako ne mogu reći da sam u njemu uživao koliko u S3 iskustvu, zbog natjecanja sam svakako naučio više o toj temi. Bilo je to formativno iskustvo za nekoga tko uživa u znanosti. Jedino u čemu nisam uživao bila je ta “napeta” okolina, zahtijevanje da se prisjećamo činjenica o mozgu i njegovim funkcijama na licu mjesta. Moja mi je profesorica tako omogućila da otkrijem kakav format funkcionira za mene.
Jesi li sudjelovao na nekim drugim natjecanjima?
Ranije ove godine sudjelovao sam na još jednom natjecanju, ali iz dvaju vrlo specifičnih razloga: za početak, pandemija je još bila u punom zanosu pa sam tražio kako se uposliti, a dalje, bilo je timsko natjecanje. Mogli smo se prijaviti jedino kao timovi, vjerujem s minimalno petero ljudi. Morali smo zajednički rješavati probleme, zbog čega sam zapravo ponovno ramotrio svoj stav o znanstvenim natjecanjima i odlučio ih ponovno iskušati. U ovom su kontekstu stvari tekle vrlo glatko. Natjecanje se zove SCINNOVA, u organizaciji jednog pakistanskog fakulteta. Doduše, to je također značilo da su se sve komponente natjecanja odvijale u vrlo rano jutro za nas Europljane. Često smo bili online u 5 ujutro, gotovo svaki od triju dana trajanja natjecanja. Ono što mi se posebno svidjelo bilo je to što se SCINNOVA nije fokusirala samo na jednu znanstvenu granu. Jedan se dio bavio biologijom, na primjer, za koji smo trebali napisati svojevrsnu tezu o odabranoj temi, u ovom slučaju o crijevnom mikrobiomu. Izazov je bio napisati je unutar 24 sata. Bilo je još komponenti, s fokusom na kemiju, kriptografiju, psihologiju itd. Takav je općeniti pristup učinio cijeli događaj puno vrednijim, bar iz moje perspektive.
Otvorio si još jednu zanimljivu temu, a to je da si se tijekom završnih godina srednje škole morao nositi s pandemijom. Jesi li našao još načina za nadomještanje nedostatka znanstvenih događanja?
Srećom jesam. Zajedno s kolegom iz razreda počeo sam pratiti predavanja o specifičnoj znanstvenoj temi koja nas je zanimala. Pronašli smo MIT OpenCourseWare, što je iskreno nevjerojatan resurs, tako slobodno dijeli kvalitetne informacije. Prijatelj i ja smo to pretvorili u svojevrstan događaj, gdje bismo se zajedno priključili na videopoziv i slušali kako kvalificirana osoba objašnjava određenu temu. Budući da nismo bili ograničeni kurikulumom, htjeli smo slušati o nečemu ludom, kao što je kemija čvrstog stanja. Ona se ne pojavljuje ni u jednom od naših preferiranih smjerova struke, što je upravo razlog zašto smo je izabrali.
I napokon, sad kad si završio srednju školu i krećeš na fakultet, još jedno pitajne prirodno slijedi: kako si izabrao svoje sveučilište? Jesi li morao odmah odabrati smjer?
Izabrao sam Sveučilište u Heidelbergu iz mnogo razloga, jedan od kojih je jednostavno princip eliminacije. Prije COVID-a i Brexita razmatrao sam studij u Ujedinjenom Kraljevstvu, čak sam i dobio ponudu od jednog londonskog fakulteta. Međutim, na kraju sam shvatio da su cijene školarine previsoke da bi bile opravdane, bar na preddiplomskoj razini. Njemačka se ispostavila kao jedna od jeftnijih opcija, a i dalje je, usudim se reći, podosta poznata. Razmišljao sam: ako upadnem u program koji mi se sviđa, a koji provodi fakultet s dovoljno iskustva, koliko krivo sveučilište može biti, čak i ako nije u prvih deset najboljih na svijetu? Također mi se sviđa što bi mi Heidelberg u budućnosti mogao nuditi mnoge opcije za dobivanje iskustva u struci jer je jako dobro povezan s drugim europskim sveučilištima.
Tvoje je drugo pitanje zapravo vrlo zanimljivo, s obzirom da je smjer koji sam izabrao biokemija. To je vrlo nov studij, pogotovo prema njemačkim standardima, gdje promjene u sveučilišnim kurikulumima mogu biti geološki spore. Nažalost ne mogu točno reći kad je moj smjer uveden, no nije mnogo stariji od 20 ili 30 godina, što je potpuna novina za sveučilišne studije. Upozorili su nas da slušanje biokemije zapravo znači bavljenje kemijom 90% vremena pa mogu reći da sam izborom biokemije neizravno postao student kemije.
Budući da već imaš podosta iskustva za svoju dob, imaš li već neko područje posebnog interesa unutar biokemije?
Mislim da znam u kojem bih smjeru htio krenuti, a to je endkrinologija. Osobito me zanima značaj endokrinih disruptora, kemikalije koje remete ili mijenjaju funkciju endokrinog sustava. Ističem tu temu jer ima vrlo dalekosežne posljedice. Sjećam se da sam čitao članak o tome kako te kemikalije mogu utjecati na razvoj inteligencije u djece. Postoji čitavo mnoštvo primjera za težinu ovog problema, zbog čega ga ozbiljno razmatram. Kad bismo pronašli rješenje, korist bi bila ogromna. Mislim da je društvena odgovornost znanosti u ovom slučaju jednako tako velika.
Ljetna škola znanosti
Krenimo napokon s teme tvog obrazovanja (koja je, svejedno, vrlo zanimljiva) na S3 priču. Bi li mogao opisati svoj proces odlučivanja o dolasku na Školu?
Jedan od najvećih faktora za mene bio je taj što je Hrvatska zapravo dosta daleko, bar za mene kao Nijemca. Morao sam odlučiti je li vrijedno uložiti toliko vremena i truda u organizaciju puta onamo i jesam li uopće spreman biti toliko daleko od kuće, što mi je tad još bilo dosta novo. Drugo što sam razmatrao jest bih li mogao tako dugo održavati zanimanje za neku specijaliziranu temu. Trajanje kampa, gotovo dva tjedna, još je nešto što mi je zapelo za oko jer slični kampovi u Njemačkoj obično traju do tjedan dana. Dvoumio sam se jer nisam znao jesam li dovoljno “zreo”. Jedna od jačih strana Ljetne škole je, naravno, njena izražena međunarodna priroda, što je također bio odlučujuć faktor za mene. Vidjevši da se kamp održava na engleskom i odakle sve dolaze bivši sudionici i voditelji projekata, morao sam ozbiljnije razmotriti prijavu.
Možeš li nam ukratko predstaviti svoj projekt?
Da, zvao se “Do We Really Need Animal Testing to Keep Us Safe?”, a cilj mu je bio procijeniti učinkovitost testiranja na životinjama tijekom procesa odobravanja kemikalija za upotrebu u industrijskim i kozmetičkim sektorima. Razmotrili smo različite metode koje trenutno postoje za provjeravanje sigurnosti kemikalija – epidemiološke studije, in vitro eksperimente, testiranje na životinjama – i pokušali vidjeti koliko su pojedine metode perspektivne. Konkretno smo htjeli vidjeti mogu li se računalne metode koristiti da bismo provjerili ponašanje različitih spojeva u tijelu. Fokusirali smo se na kemikalije korištene u kozmetičkom sektoru jer se bila dogodila relativno nova promjena, kad je Europska unija zabranila testiranje na životinjama u kozmetici. Mi smo pokušali naći najbolju alternativu.
Čini mi se da se to dobro slagalo s tvojim postojećim interesima. Kako je S3 utjecao na tvoje obrazovanje?
Za početak, definitivno je imao utjecaja na moj izbor znanstvenog projekta za IB. Razmišljajući o upotrebi raznih kemijskih skupina u kozmetici zapitao sam se u kojim još područjima života možda postoje tvari koje bi mogle biti štetne nekima ili mnogima od nas. Zato sam htio istražiti doziranje kofeina, shvatio sam da ni sam nisam znao koja je prihvatljiva doza ni koliko ga je u čemu, iako osobno ne pijem mnogo napitaka s kofeinom. U sklopu IB programa radio sam još jedan projekt koji nisam spomenuo ranije, a koji je bio izravna posljedica mog S3 iskustva. Fokusirao sam se na sadržaj aldehida nekih kozmetičkih proizvoda jer oni mogu uzrokovati iritaciju kože, a ne moraju biti navedeni na pakiranju. Htio sam vidjeti koliko točno štetni mogu biti i, opet, u kojim se količinama nalaze u kozmetičkim proizvodima. Naravno, na projektu sam naučio mnogo i o samom testiranju na životinjama.
Znam da si cijenio međunarodnu prirodu S3-ja, ali možeš li istaknuti nešto drugo što si posebno zapamtio kao dobro? Ili možda nešto ne toliko dobro?
Nešto što mi je bilo posebno dojmljivo jest to što smo radili uz voditelje projekata koji su stručnjaci u svojim područjima, mnogi od kojih su već provodili vlastita istraživanja nekoliko godina. Sjećam se da sam gledao druge kampove i iznenadilo me vidjeti koliko su općeniti, gotovo generični bili ponuđeni projekti – praktički samo ponavljanje onoga što ionako radimo tijekom srednje škole. S3 je imao vrlo specijalistički pogled na projekte i to me privuklo. Na primjer, prije nisam nikada razmišljao o tome što to znači kada testiramo kemikaliju ili do koje se mjere životinje koriste u industriji. Izlaganje nečemu novom za mene je ključan dio S3 iskustva.
Divan odgovor – i mogu se složiti. Jesi li ostao u kontaktu s voditeljicom projekta, onda?
Da, u kontaktu sam sa svojim S3 timom. Trebao bih napomenuti da je to bilo potaknuto inicijativom voditeljice, koja nas je stvarno htjela održati na okupu. Na početku ove godine sastali smo se i ona nam je pričala o mnogim znanstvenim događanjima namijenjenim mladim znanstvenicima, uglavnom vezanim za njeno područje. Tako da, jesmo, ostali smo u kontaktu, ali – i ovo bi moglo zvučati pretenciozno, ali vjerujem da je ispravno – više kao skupina znanstvenika nego prijatelja.
Postoji li neko sjećanje koje bi htio podijeliti, vezano za projekt ili ne?
Jedno od najjasnijih sjećanja koja imam na S3 uopće nije povezano s radom, već je jedna od zabavnih aktivnosti koje smo radili. Bio je to lov na blago širom gimnazije. Jedno od živopisnijih iskustava s kampa upravo je to rješavanje kriptografskih zagonetki i odgovaranje na znanstvena trivia pitanja kako bismo došli do blaga. Bila je još jedna stvar, koja je možda malo cliché, ali jako sam uživao u internacionalnoj večeri, kad su ljudi predstavljali hranu koju su ponijeli iz svojih država. Bilo je smiješno što smo zaboravili isplanirati redoslijed pa smo nekako jeli desert prije glavnog jela.
Je li razgovor s nekime na S3-ju ili neki od intervjua utjecao na tvoj akademski ili profesionalni život?
Pročitao sam neke od ostalih intervjua i jedan me se osobito dojmio. Zanimljivo, nije bio intervju s voditeljem projekta, već s jednom sudionicom. Bio sam impresioniran njenom odlukom da napiše knjigu o važnosti čitanja popularno-znanstvene literature. Ono što me se dojmilo jest što kod nekog tako mladog, praktički moje dobi, postoji volja za angažmanom prema široj publici. Smatram to doista pohvalnim i, iskreno, inspirativnim.
Za kraj, primijetila sam da stvarno cijeniš popularizaciju znanosti. Jesi li ikada razmišljao o bavljenju njome? Bi li se nekada htio vratiti na Ljetnu školu u drukčijoj ulozi?
Da, kad se svijet malo normalizira oko sigurnosti pri putovanju i kad se malo više uhodam u svoje stručno područje, volio bih se vratiti kao voditelj projekta jednog dana. Iskreno se veselim tome. Toliko, dapače, da trenutno tražim slične prilike – na primjer, Njemačka neuroznanstvena olimpijada. Traže studente koji bi mogli pomoći organizirati sljedeću. Iako nisam iz tog iskustva dobio jednak užitak kao iz S3-ja, i dalje vjerujem da je bitno učiniti ga što boljim.
Idemo dovršiti ovaj intervju. Jedna stvar koju bih te htjela pitati nakon svih ovih akademskih tema jest imaš li drugih interesa koji su ti bitni, a koje još nisi podijelio. Želiš li dodati neki?
Znanost je uistinu moja najveća strast, no htio bih dodati još nešto – volim planinariti. Znam da možda zvuči banalno, no kretanje je za mene jedan od najmoćnijih načina da se sredim. Provođenje vremena u brandenburškim ravnicama, gdje živim u Njemačkoj, pomaže mi da ostanem miran i sabran.
Dosta si mlad i tek krećeš na fakultet, vjerujem da moraš često razmišljati o budućnosti i kako je isplanirati. Jesi li tip osobe koja voli planirati unaprijed?
Definitivno bih rekao da sam više planer nego ne. Mislim, biokemija kao područje čini put za nastavak akademske karijere dosta “očitim”, a to je doktorat, grubo rečeno. Možda ne znam točno kamo će me studij odvesti ni kojim ću se konkretnim temama baviti, ali uvijek volim otprilike znati prema čemu se krećem. Iako volim planirati, ne moram unaprijed znati sve detalje.
Još samo jedno pitanje. Iako si mlad, ima li nekih osobnih mudrosti koje bi htio podijeliti? Bilo što, koliko god jednostavno, što temeljno mijenja kako razmišljaš o životu i što bi htio podijeliti s drugima.
Htio bih podijeliti činjenicu da je – neovisno o tome odlučite li se baviti znanošću ili nekom drugom strukom – najvažnija stvar, s mog stajališta, moći nekako podijeliti tu strast s drugim ljudima, i s onima iskusnijima od vas i s onima s manje iskustva. Možemo mnogo dobiti od ljudi koji su se već uspeli ljestvama dalje od nas, ali jednako je, ako ne i više važno podijeliti svoj interes s tek nadolazećom generacijom. Većina znanstvenih znanja najkorisnija je tek kad je može razumjeti i iskoristiti najšira moguća publika.
Hvala, Felixe, za ovaj pogled u životnu priču koja će zasigurno samo postajati zanimljivija u godinama koje slijede.
Imate li nekih pitanja za Felixa? Slobodno pitajte u komentarima i započnite razgovor.
