Lajos Palanki: Pristup problemu bitniji je od rješenja

🕒 8 min

Bok, Lajos! Hvala ti što si nam se pridružio. Odlučili smo razgovarati s tobom jer si bio jedan od inozemnih sudionika Ljetne škole. Također, odlučio si nastaviti obrazovanje u inozemstvu. U tvome slučaju, studiraš u Ujedinjenom Kraljevstvu, iako si iz Mađarske.

No, ajmo te prvo malo više upoznati…

Kako i kada si odlučio da je znanost nešto čime ćeš se baviti?

Sjećam se da sam u vrlo ranoj dobi provodio razne eksperimente te potom čitao o njima. Počeo sam s jednostavnim eksperimentima poput korištenja crvenog kupusa kao pH indikatora. Mislim da me je to zainteresiralo za znanost. Fizika je nekako samo došla.
Na kraju, mislim da je to bila kombinacija zainteresiranosti za različita područja znanosti i matematike.

Također, mislim da je moj otac imao utjecaja. On je inženjer i podučio me fizici prije nego što sam započeo školu.

Obrazovanje i kulturni šok

Sada studiraš na Imperial Collegeu u Londonu. Možeš li nam reći kako si se odlučio za studij u inozemstvu?

Nekoliko sam faktora uzeo u obzir. Djelomično zato što mislim da mađarsko visoko obrazovanje propada. Ne ulazeći u previše detalja, financiranje sveučilišta i znanosti u Mađarskoj je vrlo malo i na vodećim pozicijama ima puno nekompetentnih ljudi. Također, moj smjer u Velikoj Britaniji velikim dijelom obuhvaća eksperimentalnu fiziku, koja nažalost uvelike ovisi o količini financiranja. To nedostaje Mađarskoj – tamo imate samo teoretski dio.

Drugi razlog je jezična barijera. U srednjoj sam školi napravio groznu pogrešku odabirom latinskog umjesto nekog drugog svjetskog jezika. Govorim samo engleski, pa je bio izbor između Velike Britanije ili SAD-a.

• Srednja škola: 2014. – 2018., Gimnazija Fazekas Mihály, Budimpešta
• BSc: 2018. – aktualno, Fizika, Imperial College London, UK

Spomenuo si eksperimentalni dio svog smjera. Možeš li nam reći nešto više o tome? Također, kako si se odlučio za njega?

Svakako. Dakle, moj se smjer službeno zove Preddiplomski studij iz fizike (BSc), ali planiram prijeći na četverogodišnji program koji uključuje magisterij. Na prvoj godine možete birati između više teorijskog ili eksperimentalnog usmjerenja. Na drugoj godini možete birati između matematičkih metoda, astrofizike, fizike okoliša ili komunikacijske fizike. Na trećoj godini se zatim specijalizirate za jedno područje. Sljedeće godine planiram uzeti Napredne lasere jer mislim da se želim usmjeriti prema fotonici.

Moj je plan od samog početka bio da studiram fiziku, ali godinu ili dvije prije primjene razmišljao sam i o računalnim znanostima, ali shvatio sam da u međuvremenu to zapravo nije moje područje.

Kako je izgledao postupak selekcije na fakultetu?

U Velikoj Britaniji morate napisati motivacijsko pismo s objašnjenjem zašto bi komisija trebala odabrati upravo vas za smjer za kojeg ste se prijavili. Ako uspješno prođete ovu fazu, iduća je intervju. U mom je slučaju, proces intervjua trajao cijeli dan. Pokazali su nam kampus, razne odjele; stariji studenti su nam pokazali cool eksperimente te su nas odveli na neka predavanja. Mislim da mi je to pomoglo da se opustim prije intervjua, za koji bih rekao da je prilično standardan. Pitanja koja postavljaju su orijentirana problematski. Međutim, mislim da ih više zanima način na koji pristupate pitanju nego točan odgovor. U slučaju da zapnete, pokušavaju vam dati dodatne upute. Općenito, jako mi se svidjelo, bio sam vrlo smiren. U odnosu na intervju koji sam imao u Cambridgeu … To mi je oduzelo cijelu godinu života. Tada sam bio prilično pod stresom.

Možeš li usporediti sveučilišta u Velikoj Britaniji i Mađarskoj?

To je malo teško pitanje s obzirom na to da nisam studirao u Mađarskoj. Općenito, teško je usporediti dva sustava jer su vrlo različiti.
Prema onome što sam čuo, mentalna podrška studenata u Mađarskoj ne postoji. Postoji sveučilišni psiholog, ali oni su uvijek prebukirani. U Velikoj Britaniji cijeli taj sistem je dobro uspostavljen. Tamo najprije imate svog osobnog tutora, člana akademskog osoblja s kojim možete razgovarati ako imate problema. Ako vam tutor ne može pomoći, uvijek možete razgovarati sa službenim savjetnikom za mentalno zdravlje.

Još jedna stvar koju bih istaknuo je odnos profesor-student. U VB-u se osjećam kao da sam tretiran ravnopravno s profesorima. U mađarskom obrazovanju to je ponekad slučaj, ali većinu vremena student je tu samo zato da bi bio student.

Štoviše, u Velikoj Britaniji studenti se potiču na postavljanje pitanja, čak i ako to nije bitno za predmet. Najgore što se može dogoditi je da vam kažu da dođete u ured kako bi ste porazgovarali o vašem pitanju. Tako možete naučiti mnoge stvari koje inače ne bi bile u nastavnom planu i programu.

Kao nedostatak nekih britanskih sveučilišta, u usporedbi s onima u Mađarskoj, je to što ne možete ponovo položiti ispit i na taj način dobiti najvišu ocjenu.

Kako si se snašao s britanskom kulturom? Što je bilo najčudnije na što si naišao i što ti nedostaje iz Mađarske?

Moje sveučilište je vrlo multikulturalno što je jako cool. Možete vidjeti kako ljudi različitog podrijetla razmišljaju o istom problemu. Tako da se nije bilo teško prilagoditi novom okruženju.

Međutim, i ne znam kako će to zvučati, ali uplašio sam se da će me udariti automobil jer oni voze s lijeve strane ceste.

Ono što mi zapravo nedostaje iz Mađarske je sjajna ulična hrana. Ako ikad dođete u Budimpeštu, morate probati!

Ljetna škola znanosti

Pridružio si nam se kao sudionik na S3++-u još u 2017. Kako si saznao za nas?

Jednostavna priča. Tada sam bio upisan na mađarski program namijenjen ljudima koji su željeli studirati u inozemstvu, posebice u Velikoj Britaniji. Tamo sam imao mentora Tamása Álmos Vámia, polaznika iz 2012, koji je bio k tome i fizičar, i koji mi je predložio da pogledam program škole. Prijavio sam se i upao u školu.

Dakle, iskustvo koje si stekao u školi pomoglo ti je s prijavom na sveučilište?

S3 mi je zasigurno pomogao u pripremi za sveučilište. Pogotovo zato što sam cijelo vrijeme morao razgovarati na engleskom. Bilo je i cool imati pravi znanstveni projekt. Mislim da su svi u nekom trenu doživjeli u školi projekt koji je užasno prošao, pa je bilo lijepo konačno imati strukturiran projekt na temu u kojoj sam uživao.

• 

• 

Tvoj se projekt bavio istraživanjem aerodinamičkih svojstava automobila. Možeš li ukratko opisati što ste radili? Kako ti se svidjelo?

Simulirali smo dva automobila s vrlo različitim aerodinamičkim svojstvima, a zatim smo koristili 3D printer za printanje automobila. Zatim smo kalibrirali mehanizam tih automobila u vjetroenergetskom tunelu kako bismo izmjerili koje sile djeluju na automobile. Ja sam se uglavnom fokusirao na simulacije.

Bilo je zaista zabavno jer je projekt bio kombinacija informatike i eksperimenata. Sam projekt za mene je bio malo previše usmjeren na inženjerstvo, ali i dalje je bilo puno matematike, pa na kraju to nije bio tako veliki problem. Jako mi se svidio 3D printer. Još uvijek imam jedan od modela automobila koje smo isprintali.

• 

• 

Osim projekta, je li ti se svidjela atmosfera u školi?

Bilo je nevjerojatno! To je bio prvi put da sam sudjelovao u takvom znanstvenom projektu. Sviđale su mi se “sitnice” koje smo imali, poput stand up komedije ili noći u kazalištu. Na kraju, puno nevjerojatnih ljudi te multikulturalizam koji se posebno osjeti u školi.

To je ujedno i prvi put da sam se upoznao s igrom Dungeons & Dragons. Zatim nevjerojatno putovanje u Park prirode Papuk. Pa onda promatranje zvijezda teleskopom na krovu škole. Nevjerojatno!

Želio bih se vratiti u školu kao voditelj projekta nakon što diplomiram. Mogao bih napraviti projekt ili radionicu u području spektroskopije.

Jesi li možda u kontaktu s ljudima koje si upoznao u školi?

Prilično sam loš u održavanju kontakta, no prije dvije godine u Berlinu, susreo sam se s Ingom Patarčić i Julijom Hamblin-True. Inga je bila voditeljica projekta u mom kampu, dok je Julia bila sudionica. Bio sam na putovanju s prijateljima i spontano sam im se javio kako bi se ponovno susreli.

Kako ćeš provesti ovo ljeto?

Ovo ljeto stažiram u grupi Dr. Stuarta Manglesa na Imperijalu. Jedna od stvari koje oni proučavaju je takozvani Breit-Wheeler proces. U tom procesu dva visokoenergetska fotona međusobno djeluju jedan na drugog kako bi proizveli novi elektron-pozitron par. Ta je pojava sama po sebi izuzetno rijetka. U mom projektu, koristim isti set podataka kako bih ograničio vrijednost udarnog presjeka foton-foton raspršenja. To činim simulirajući eksperimentalni postav i uspoređujući rezultate simulacije s eksperimentalnim podacima. No budući da je sveučilište zatvoreno, sav posao obavljam na daljinu, od kuće.

I na kraju, postoji li neki savjet koji bi dao pet godina mlađem sebi?

Rekao bih mu da nauči igrati šah! Bio sam grozan u šahu i mislim da je to zato što sam se uvijek fokusirao na jednu stvar te ne bih obraćao pažnju ni na što drugo. Puno toga sam zeznuo tijekom prošlih godina, upravo zbog toga. Na primjer, to me koštalo ulaska u mađarsku nacionalnu reprezentaciju na Mađarskom turniru mladih fizičara u srednjoj školi. U šahu morate razmišljati o svim mogućim ishodima i potezima koje vaš protivnik može poduzeti, a ne usredotočiti se na samo jednu stvar. Zato mislim da bi mi učenje kako postati bolje u šahu pomoglo da naučim kako vidjeti širu sliku svega što radim.

Hvala, Lajos, na zanimljivom intervjuu! EVO ti želi sve najbolje u budućem obrazovanju i nadamo se da ćemo se ponovno vidjeti u Ljetnoj školi!

Kako vam se svidio članak? Želite li postaviti Lajosu dodatna pitanja? Javite nam u komentarima!