Kategorije
Akademski život Broj 1 Prezentiram Alumnija Voditelji grupa

Anamarija Štafa: Razvoj ljubavi za znanost bez mojeg znanja

🕒 8 min

Bok, Anamarija, hvala ti što si nam se pridružila danas u prvoj epizodi PrezentiramAlumnija. Mi smo poprilično sretni da te imamo kao našeg dugogodišnjeg alumnija. Ti si bila naš prvi izbor kao osoba koja je dio svoje karijere provela u inozemstvu, no na kraju si se vratila u Hrvatsku.

No za početak, krenimo malim koracima…

Možeš li nam reći otkud dolazi tvoja ljubav za znanošću?

Anamarija Štafa
Docentica
Sveučilište u Zagrebu

2015 S3 predavač
2010 S3++ organizator
2009 S3++ vođa projekta

Mislim da sam razvila ljubav za znanošću bez da sam to znala. Moj tata je bio profesor na fakultetu i bavio se križanjem biljaka te bi me često pitao da mu se pridružim u eksperimentima. Sad zamislite 5-godišnje dijete koje se igra s biljkama, no zapravo sudjeluje u eksperimentima križanja kako bismo dobili biljke s boljim svojstvima. Moji ljetni praznici su također bili slični Ljetnoj školi znanosti – pratila sam tatu po poljima, postavljajući mu razna pitanja i zapravo diskutirajući znanost.

Obrazovanje i karijera

Tvoje područje znanosti su genetika i biotehnologija, možeš li nam reći kako si došla do toga?

Ako malo razmislim, vjerojatno je moj tata imao ulogu u odabiru studija Biotehnologije, no odabir rada u znanosti bio je povezan s predavanjima profesora Zorana Zgage na mojoj drugoj godini studija. Nasuprot ostalim predavanjima u to vrijeme, on se fokusirao na važnost postavljanja pitanja u znanosti. Njegov utjecaj je bio toliko velik da sam se kasnije pridružila njegovoj grupi i pod njegovim mentorstvom napravila i diplomski rad i doktorsku disertaciju.

Danas si docentica na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu (Sveučilište u Zagrebu), no prije te pozicije bila si u inozemstvu. Zašto si se odlučila na postdoktorska usavršavanja u inozemstvu?

Ukratko, htjela sam izazov, htjela sam izaći iz svoje zone komfora i naučiti nešto novo u kratkom vremenu, te naučiti nešto iz suradnje s drugim znanstvenicima.

Za moje prvo postdoktorsko usavršavanje pridružila sam se grupi Françoisa Taddeia na INSERM 1001, s obzirom da je on bio zainteresiran za proširivanje istraživanja s bakterije E. coli na kvasac kao modalni organizam, te je imao interesantan pristup znanosti i obrazovanju (on je i osnovao Centar za Istraživanje i Interdisciplinarnost). Tamo sam radila s novim metodama (mikrofluidika) s kolegama koji su bili fizičari.

Kad sam se krenula prijavljivati za moje drugo postdoktorsko usavršavanje, odlučila sam se pridružiti znanstvenici kojoj sam se uvijek divila, profesorici Lorraine S. Symington, koja je istraživala ista pitanja kao i ja, no nekako je uvijek bila brža u objavljivanju znanstvenih radova. I iako smo radile u istom području, naučila sam vjerojatno najvažnije lekcije u kritičkom ocjenjivanju vlastitih eksperimenata. I moram reći da sam jako ponosna na nju, s obzirom da je prije mjesec dana prihvaćena u Američku akademiju znanosti.

Za to vrijeme, otvorila se mogućnost u Zagrebu – da postanem docentica u laboratoriju u kojem sam napravila diplomski i disertaciju, gdje bih radila istraživanja iz područja genetike kvasca kojeg toliko volim. Također, bilo bi mi omogućeno da kombiniram znanost i nastavu. To je bio savršen izbor, naučila sam jako puno, no moram priznati da je bilo izazovno vratiti se ‘starom’ sistemu s novostvorenim iskustvima iz inozemstva. No oko mene su ponovno bili moji stari znanstveni kontakti koji su mi raspravama i vlastitim iskustvima pomogli da razvijem svoju znanstvenu karijeru.

Reci nam nešto više o tvojoj znanosti, na koja znanstvena pitanja tražiš odgovore?

Za vrijeme mog doktorata zainteresirala sam se za čudne i neočekivane događaje. Da budem preciznija, pokušavam utvrditi što se događa u stanicama kada unesemo stranu DNA, koju koristimo za modifikaciju gena, npr. kada konstruiramo mutante kvasca, ili kad želimo precizno modificirati gene. Otkrili smo da značajan postotak stanica sadrži neku od neočekivanih klasa događaja koji mogu utjecati i na stabilnost genoma. Kvasac je jednostavan eukariotski modelni organizam, te gotovo sve znanje dobiveno u istraživanjima može biti upotrijebljeno za tretmane ljudskih bolesti.

Ljetna škola znanosti

Ajmo se prebaciti na Ljetnu školu znanosti. Kako si ti došla u doticaj sa S3-jem?

Moj doktorski kolega u to vrijeme (2009), Fran Supek, organizirao je Ljetnu školu znanosti S3++ u Višnjanu. Upitao me bih li htjela sudjelovati kao vođa projekta, i ja sam se osjećala toliko počašćena njegovom ponudom da sam se pridružila bez razmišljanja.

Znači nasuprot većini nasih alumnija, ti si se pridružila školi po prvi puta kao vođa projekta. Kako je to prošlo?

Iako sam prihvatila bez razmišljanja, bilo je zapravo poprilično zastrašujuće. U to vrijeme radili smo u staroj školi bez skoro ikakve opreme, pa sam morala smisliti projekt koji bi trebao funkcionirati u takvim uvjetima. Dobila sam ideju i modificirala jednu od naših vježbi (Molekularna genetika) koje vodimo na drugoj godini studija, što je omogućilo jednostavnost potrebnu za kontroliranje očekivanih rezultata eksperimenata. I moram priznati da sam bila zadivljena ogromnim entuzijazmom polaznika, te kvalitetom pitanja koja su mi postavljali. Priznajem da su neka od njihovih pitanja bila bolja od onih koje postavljaju studenti na fakultetu.

Nakon toga si pristala preuzeti i organizaciju Škole. Možeš li nam ispričati nešto o tom iskustvu?

Kad sam se pridružila organizacijskom timu u 2010, nisam bila svjesna što će se dogoditi. Nisam imala iskustva u organizaciji takvih škola, dok je Marko Košiček, moj ko-organizator imao iskustvo organiziranja iz prethodne dvije godine. Unatoč tome, naš najveći izazov bili su uvjeti rada i nedostatak materijala u blizini (Višnjan), pa smo morali razmisliti o svim mogućim rezervama prije početka Škole. Ako to usporedim s prethodnom ulogom vođe projekta, organizatori imaju puno više odgovornosti s obzirom da su sada odgovorni za normalno odvijanje svih projekata. Zato moram reći da je uloga organizatora bila puno zahtjevnija, no uz to je bila i više ispunjavajuća s obzirom na utjecaj i promatranje interakcija izmedu svih sudionika i vođa projekata.

Anamarija se također pridružila i Društvu za Edukaciju van Okvira (EVO). Što si tamo radila?

Društvo za Edukaciju van Okvira (EVO) osnovano je kako bi omogućilo lakšu organizaciju Škole. S obzirom da smo bili volonteri koji su htjeli učiniti Školu pristupačnom, osnivanjem ovakve organizacije mogli smo se prijaviti za različite natječaje te imati financijsku neovisnost. S obzirom da sam u to vrijeme radila u SAD-u, mogla sam sudjelovati u samo nekim aktivnostima te sam postala rizničar na nekoliko godina, brinući za financijski aspekt Društva i S3 škola.

U 2015/2016 si se povukla iz EVO-a kako bi se fokusirala na karijeru, pa možeš li nam nešto ispričati o tome i podijeliti s nama neke planove za budućnost?

Nažalost i na sreću, u to vrijeme odobreno mi je financiranje jednog velikog projekta, a uz to sam još imala i nastavu, pa sam se morala povući iz EVO-a kako bih se fokusirala na posao. Trenutno sam docent i sudjelujem u nastavi na nekoliko kolegija na Sveučilištu (četiri na hrvatskom, tri na engleskom) i na jednom velikom biotehnološkom projektu. Uz to, nedavno sam prijavila projekt vezan uz CRISPR/Cas modifikacije genoma kvasca i humanih stanica i nadam se da će biti odobreno financiranje. Isto tako, veselim se novim pothvatima u karijeri s obzirom da bih iduće godine trebala biti izabrana za izvanrednog profesora.

Prije nego završimo ovaj intervju, htjela sam te zamoliti da s nama podijeliš svoju najdražu uspomenu s Ljetne škole:

Ovo je dosta teško odgovoriti, s obzirom da ima toliko divnih uspomena. Možda da kratko spomenem kako smo jednom Marko i ja proveli čitavu noć podešavajući pH medija za neke ‘razmažene’ bakterije bez korištenja pH metra. No moja najdraža uspomena vezana je uz vođenje projekta kad smo testirali utjecaj dima cigareta na bakterije koristeći brzi test za detekciju mutagenih spojeva. Ukratko, polaznici su došli na ideju da testiramo je li dim cigarete mutagen, pa smo se udružili s kolegama s drugog projekta koji su nam izgradili vakuum pumpu koja bi povukla i održavala dim cigareta u boci s bakterijskim kulturama. Te godine smo čak završili i u lokalnim novinama!

Imaš li neke posljednje riječi koje želiš uputiti našoj publici? Neke savjete za našu mladu publiku ili možda pozdrav svojim S3 kolegama?

Za mlađu publiku – Znanost je fenomenalna i ako si zainteresiran/a za nju, pokušaj pronaći područje oko kojeg si stravstven/a i prati ga.

Za moje kolege – Nadam se da ste svi dobro te da ću uskoro čitati vaše priče!

Hvala, Anamarija, na ovom razgovoru.

Kako se tebi svidio razgovor? Bi li želio/željela postaviti dodatno pitanje za Anamariju? Ostavite nam svoj komentar!

Također, prije nego što pripremimo idući razgovor, željela bih se zahvaliti ~60-tak alumnija koji su već ispunili našu S3 anketu. Većinu odgovora dobili smo iz Hrvatske, no javili su nam se naši alumniji iz Španjolske, Ujedinjenog Kraljevstva, Srbije itd. Ukoliko si dobio/dobila email, molimo te da ispuniš anketu kako bismo možda i tebe odabrali kao našeg sljedećeg sugovornika s kojim želimo pričati! Ukoliko nisi dobio/dobila email, provjeri svoj email redovito s obzirom da nam je cilj doći do svakog od vas. Za kraj, ukoliko biste nam se željeli pridruziti ili s nama podijeliti vlastite priče, pišite nam na: alumni@drustvo-evo.hr

Autor Petra Gerber

Računalna biologinja s fokusom na podatke pojedinačnih stanica. Entuzijastica društvenih igara i pričanja s našim alumnijima.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.