Kategorije
Broj 12 Znanost fikcije

Zašto su “racionalni” likovi hladni, arogantni kreteni – i možemo li biti bolji?

🕒 8 min

Posvuda lete iskre. Brod se trese od navale neprijateljske vatre.
“Ako su moji izračuni točni, postoji vjerojatnost od 0,0243% da taj plan uspije!” uzvikne racionalni lik.

“Ne govori mi o izgledima!” kaže karizmatični vođa. Plan uspijeva.

Slične se situacije događaju svake epizode; nevjerojatni planovi uspijevaju jedan za drugim, a čini se da racionalni lik nikad ne promisli:

“Hm. Stvarno sam loš u procjeni vjerojatnosti.”

Sigurno ste to susreli – “logičnog” lika s kamenim srcem, toliko vezana za svoju “logiku” da često griješi kad su i pitanju ne-sasvim-racionalni agenti, poput ljudi. Nijedna sci-fi posada nije kompletna bez takvog lika.

Pouka priča s takvim likovima često je prikazana kao “emocije su bolje od logike”. Često se pojavi protagonist koji predstavlja Ljubav i antagonist koji predstavlja Logiku i u posljednjem sučeljavanju glavni junak kaže nešto poput “Zaboravili ste uzeti u obzir snagu Ljubavi!”, pobijedivši antagonista čistom snagom volje.

Likovi poput ovih nazivaju se Slamnati Vulkanci (eng. Straw Vulcans) – kombinacija izraza slamnati (eng. Straw man – karikatura argumenta osmišljena da bude slaba) i Vulcan, vrsta iz Zvjezdanih staza s planeta Vulcan, poznata po odbacivanju osjećaja i korištenju logike.

Nije slučajno da je najpopularniji Slamnati Vulkanac Spock, ali drugi su primjeri Sheldon Cooper, Tuvok i Seven iz serije Star Trek: Voyager i neke verzije Sherlocka Holmesa. Tu je i Nepodnošljivi genij, koji dijeli puno karakteristika sa Slamnatim Vulkancima, ali je i vrlo neprijatna osoba (Sheldon Cooper, neke izvedbe Sherlocka Holmesa i Rick iz Rick and Morty). Marvin iz Vodiča kroz galaksiju za autostopere čini se kao parodija na takve likove.

Pretpostavljanje da su svi ostali racionalni

Često ćete vidjeti slamnate Vulkance zbunjene postupcima drugih ljudi koji se, prema svjetonazoru Slamnatih Vulkanaca, čine “iracionalnim”. Često zaboravljaju da ljudi zapravo nisu svi identični. Ovo je oblik zablude tipičnog uma (eng. typical mind fallacy).

To se često manifestira kao nesposobnost planiranja u situacijama u kojima su uključeni drugi ljudi. Jedan korak u planu pođe po krivu jer antagonisti ne urade “racionalnu” akciju prema standardima slamnatog Vulkanca, pa Slamnati Vulkanac nema pojma kako se nositi s tim. Iz nekog razloga, projicira vlastitu racionalnost na svoje neprijatelje. Čini se da ga opetovano krivo predviđanje tuđih reakcija ne potiče da pomisli da ima stvarno loš model drugih ljudi.

Neke emisije pokušavaju imati i ovce i novce tako da Slamnati Vulkanci izgovaraju primjedbe poput (zamislite monotoni glas): “Ljudi su previše nelogični”, ali unatoč tome, Slamnati Vulkanci često se iznenade kad netko djeluje “nelogično”. Ako vas neprestano iznenađuje isti događaj, onda možda imate loš model svijeta i trebate ažurirati svoje očekivanje tog događaja.

Potiskivanje emocija i zanemarivanje intuicije

Slamnati Vulkanac ili Nepodnošljivi genij često govore stvari poput “Ljubav je samo kemijska reakcija u mozgu” ili “Umjetnost je gubljenje vremena, matematika je puno bolja”. Čini se kao da zaboravljaju da je (naizgled) sve što doživljavamo rezultat kemijskih reakcija u mozgu i da, opet, nisu svi ljudi isti. Možda oni pronalaze istu ljepotu u matematici koju bi netko drugi pronašao u Van Goghovoj slici.

Nije korisno biti normativan u vezi preferencija, jer tada zapravo govoriš: “Stvari koje ja volim (nešto što ja ne kontroliram) bolje su od stvari koje ti voliš (nešto što ti ne kontroliraš).” To nikome neće promijeniti mišljenje, samo daje auru samodopadnosti.

Još jedna manifestacija ove pojave jest da Slamnati Vulkanci često odbacuju intuicije. Samo zato što ne možete detaljno objasniti zašto mislite da je netko pouzdan, ne znači da mu ne možete vjerovati. Vrlo smo dobri u pronalaženju suptilnih znakova i intuicija može biti vrlo korisna, posebno u socijalnim situacijama i/ili kada moramo brzo odlučiti.

Čekanje potpune uvjerenosti

Slamnati Vulkanci mogu biti vrlo neodlučni kad je situacija neizvjesna. Čak i kad je pitanje života i smrti gdje moraju brzo odlučiti, reći će nešto poput “Ali ne znamo zasigurno što će biti rezultat tog poteza!”, često zaboravljajući da neaktivnost sama po sebi ne zaustavlja svemir – nedostatak akcije ima posljedice koje mogu biti gore od posljedica određenih radnji.

Čini se da Slamnati Vulkanci ne razumiju da je nemoguće racionalno biti 100% siguran u gotovo bilo što (u to sam 95% siguran), pogotovo ne u rezultate kompliciranih planova, gdje svaki korak ima određene šanse da ne uspije.

Eliminiranje nemogućeg

Najpoznatiji lik kriv za ovo kazneno djelo je Sherlock Holmes (zove se Holmesova zabluda), i dobro je preneseno njegovim citatom:

Kad izuzmete nemoguće, ono što ostaje, koliko god nevjerojatno bilo, mora biti istina.

Ovaj citat nema smisla. Da bi se netko zapravo pravilno služio ovom epistemologijom (načinom dolaska do vjerovanja), morao bi biti sveznajuć. Drugim riječima, morao bi biti imati sposobnost misliti na svaku mogućnost, što je vrlo teško u većini scenarija iz stvarnog života.

Ovo načelo vrijedi u nekim vrlo specifičnim scenarijima, ali ne na način na koji se koristi u medijima.

Zamislimo misteriozno ubojstvo. Računalo vam je prestalo raditi i glavni osumnjičenici su RAM i PSU. Ako se uvjerimo da je RAM u redu, tada možemo biti sigurni da je “RAM nije ubojica” istina, dakle princip vrijedi. Jednostavno je.

Ova tautologija (logički iskaz koji je uvijek istinit) jedino je mjesto na kojem možemo dosljedno primijeniti izvorni princip. Za bilo koji P, vrijedi ili da je P istina ili da P nije istina.

To ne znači da, kada eliminirate mogućnost “RAM je ubojica”, možete biti sigurni da je “PSU je ubojica” istina.

Nemamo dokaze za taj zaključak, jer možda nismo razmišljali o svakoj mogućnosti. Kad sam rekao da su RAM i PSU glavni osumnjičenici, mogao sam pogriješiti i u taj popis ne uvrstiti stvarnog ubojicu ili možda samo stvarno ne volim RAM i PSU. Možda je neki kabel labav ili je prekidač ugasio struju. Općenito je pravilo da je vrlo teško misliti o svim mogućnostima u bilo kojoj složenoj situaciji i često podcjenjujemo složenost situacija.

Odbacivanje tuđih stavova

Riječi su izvrstan alat za komunikaciju, ali slamnati Vulkanci i Nepodnošljivi geniji često podcjenjuju riječi drugih ljudi. Ako netko ukaže na manu u njihovu argumentu, često će reći nešto poput “Vidiš, moj je argument logičan, a tvoj nije”, kao da će to nekoga uvjeriti.

Čini se da zaboravljaju da i drugi ljudi (uglavnom) pokušavaju doći do istine te da zaključci drugih ljudi mogu biti vrlo korisni za provjeru vlastitih zaključaka.

Recimo da ste kod svojeg prijatelja i pravite smjesu za kolač. Vaš je prijatelj u životu ispekao 20 kolača, a vi ste u životu ispekli samo 5 kolača. On misli da je 300 grama brašna prava količina za sastojke koje ste do sada stavili. Vaša procjena iznosi 200 grama. Prilično ste sigurni da je vaš prijatelj bolji od vas u pečenju kolača, pa biste trebali vagati više prema njegovoj procjeni, možda negdje oko 280 grama.

Svakako, ponekad je korisno odbaciti stavove određenih ljudi o određenim temama (na primjer, ako netko stvarno loše peče kolače), ali većinu vremena to mogu biti korisne informacije. Činjenica da netko vjeruje u nešto može biti dokaz da je to istinito (većinu vremena). Što je bolja epistemologija te osobe (drugim riječima, što je ta osoba bolja u pronalaženju istine), to je bolji dokaz.

Ponašanje poput kretena

Mediji često promoviraju ideju da možete biti ili pametni ili ljubazni. “Geniji” su prikazani kao sebični kreteni kojima je stalo do drugih samo onda kada to dovodi do njihove vlastite koristi.

Najpoznatiji primjer za to je Rick Sanchez iz Rick and Morty. Često zanemaruje tuđe granice, ponaša se kao policajac prema ostatku svemira, i općenito je vrlo loša osoba, ali to se uglavnom prikazuje kao “previše je pametan da bi bio dobra osoba”.

Ne želim se previše upuštati u psihoanalizu, ali pitam se je li ideja “previše pametan da bi bio dobar” način udovoljavanja neljubaznim članovima publike, kako bi im se dao način da opravdaju svoje loše ponašanje, poput “Nije da sam loša osoba, samo sam jako pametan! Ne mogu postati ljubazan jer bi me to učinilo glupim!” Nemojte me krivo shvatiti – ne govorim da su svi koji gledaju Rick and Morty loše osobe – samo govorim da je Rickov lik vjerojatno privlačan neljubaznim ljudima koji žele opravdati svoje loše ponašanje.

Potkategorija ovoga (koji je i Slamnati Vulkanac i Nepodnošljivi genij) jest štreber ženomrzac – praktički svaki muški lik u glavnoj postavi Teorije velikog praska. Sheldon posebno, unatoč navodnoj genijalnosti, često maltretira žene, ponašajući se prema njima kao da su emocionalne olupine bez samokontrole, a to se izigrava kao “Ah, Sheldon je opet previše racionalan u vezi žena!”

Biti dobra i pametna osoba nije međusobno isključivo. Ljudi koji misle drugačije vjerojatno se ili zavaravaju da bi opravdali vlastito loše ponašanje ili su žrtve takvih ljudi.

Zaključak

Ako se pitate gdje se skrivaju svi zapravo racionalni likovi, imam dobre vijesti za vas. Postoji čitav žanr koji se naziva racionalna fantastika i preporučujem ga od sveg srca. Ako tražite uvodnu knjigu, predlažem nevjerojatnu Harry Potter and the Methods of Rationality – knjigu koja je definirala žanr.

Predlažem da pogledate Rationality reading list – sve knjige koje sam do sada pročitao od tamo bile su izuzetno dobre, pa vjerojatno nećete pogriješiti u čitanju bilo koje od njih.

U zaključku, ljudi će često isticati nedostatke u racionalnosti govoreći nešto poput “Previše racionalnosti je štetno, dovest će do toga da pogriješite”, ali cijela je poanta racionalnosti poboljšati se u tome da ne griješite. Ne treba biti kratkovidna. Riječima Julije Galef:

Ako mislite da se ponašate racionalno, ali neprestano dobivate pogrešan odgovor i neprestano završavate lošije nego što biste mogli biti, onda zaključak koji biste trebali izvući nije da je racionalnost loša, nego da ste loši u racionalnosti.
Drugim riječima, radite ju pogrešno!

Pada li vam na pamet još primjera ovakvih likova? Volio bih čuti vaše misli o takvim likovima i racionalnosti u komentarima!

Autor Nikola Jurković

Nikola je entuzijast futurizma, "making"-a i filozofije. Provodi većinu vremena razmišljajući ili čitajući, i stravstven je u vezi popularizacije kritičkog razmišljanja i znanosti.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.