Kategorija: Krik znanosti

Jeste li se ikad zapitali čime se točno znanstvenici bave? Zašto odluče postati znanstvenicima i kakve prepreke imaju na svojem putovanju? Ukratko, kako su došli do toga gdje su dana. Ova i mnoga druga pitanja se vrte po glavi bilo koje mlade osobe koja je zainteresirana goniti karijeru u znanosti. Česta je zabluda da znanstvenici funkcioniraju na potpuno različitoj razini od prosječne osobe te je divna spoznaja da čak i srednjoškolci imaju dosta toga zajedničkog sa znanstvenicima.

Prikazi slučaja su, barem po mojem mišljenju, najzanimljiviji, no nažalost i najviše ograničeni izvori kliničkih podataka. Nude jedinstveni i personalizirani pogled na bolest, a pogotovo na načine na koje ona utječe na točno određenog pojedinca. Iako su intrigantni, prikazi slučajeva se ne smatra pouzdanim izvorom dokaza i informacija na temelju kojih bi se mijenjale ili formirale kliničke smjernice i klinička praksa. To je najvećim dijelom tako jer kod prikaza slučaja nedostaju statistička značajnost i statistika općenito. Velike kliničke studije su dizajnirane na način da obuhvate što veći dio populacije i procjene, primjerice, kako bi većina reagirala na određeni lijek. Rijetki slučajevi na taj način ostaju marginalizirani. S druge strane, prikazi slučaja su pak namijenjeni upravo za ove koji se „ne uklapaju“, ali i za one kojih je toliko malo da je nemoguće konstruirati statistički poduprte zaključke. Upravo zahvaljujući rijetkima, prikazi slučaja su zaživjeli, posebice kao odličan edukacijski materijal i za profesore i za studente.

Ako ste ikada slušali nekakav znanstveni predmet, vjerojatno vam je poznat klasični početak uvodne lekcije o novoj temi. Tipično se ne bacate odmah na same koncepte, već krećete od anegdota koje okružuju njihovo otkriće. Ako želite učiti o općem zakonu gravitacije, prvo morate čuti priču o tome kako je jedna jabuka navodno odlučila proučiti tjeme Isaaca Newtona. Možda mislite da je ovo pomalo smiješno. Zašto predavanje iz fizike pretvoriti u sat povijesti? Pa, postoji razlog za ovaj trend, a nije popunjavanje rasporeda.

Naš planet samotna je točka u velikom sveobuhvatnom kozmičkom mraku. U našoj neprimjetnosti, u takvom bespuću, nema nagovještaja da će pomoć doći izvana da nas spasi od samih sebe.

Carl Sagan, Pale Blue Dot

Kada razmišljaš o svijetu u kojem živimo, vjerojatno ti se čini da svakim danom postaje sve gori – sve je više terorističkih napada, u mnogim dijelovima svijeta ljudi nemaju pristup obrazovanju i zdravstvenoj njezi ili, pak, žive u ekstremnom siromaštvu. Stoga će te možda iznenaditi činjenica da svi pokazatelji govore kako u prethodnih par desetljeća svijet postaje sve bolji u praktički svim aspektima! Prirodno se onda nameće sljedeće pitanje: zašto tako mnogo ljudi ima iskrivljenu, suviše negativnu percepciju svijeta, te što možemo napraviti kako bismo je uskladili sa stvarnošću?

Ljudi često pitaju: “Što je najvažniji ekološki problem s kojim se susrećemo danas?”. Odgovor je jednostavan: “Naša nerazumna opsjednutost pronalaskom isključivo jednog, najvažnijeg problema!”

Jared Diamond

Sir Roger Penrose jedno je od onih imena u znanosti na koje se nekad nailazi toliko često da se doima poput najobičnijeg pridjeva, pogotovo ako vam se interesti donekle preklapaju s njegovim. Penroseovo ime pojavljuje se u kozmologiji, kvantnoj mehanici, raznim granama matematike, a čak i u filozofiji i grafičkoj umjetnosti. Također je jedan od ovogodišnjih dobitnika Nobelove nagrade za fiziku, zbog čega ste na njega mogli naići još češće nego inače. S obzirom da je netko vrijedan pamćenja, donosimo vam kratak pregled njegovih najbitnijih pothvata i doprinosa.

Biti primljen na dobar fakultet ne mora biti nagrada za ekstremnu žrtvu; to može, umjesto toga, biti nuspojava mnogo većeg cilja izgradnje smislenog i zanimljivog života.

Cal Newport, How to be a High School Superstar

Zamislite tipičnog srednjoškolca koji je primljen na fakultet ili sveučilište svjetske klase, poput Cambridgea, MIT-a ili nekog Ivy League sveučilišta. Možda ste zamislili nekoga sa bezbroj vannastavnih aktivnosti, savršenim ocjenama i hrpom stresa. Što ako postoji drugi način? Što ako, umjesto da žrtvuješ sve svoje dragocjeno slobodno vrijeme, možeš ući na fakultet svjetske klase kao nusproizvod vođenja zanimljivog života?

“Onaj koji nije šokiran kvantnom teorijom je ne razumije.”

Niels Bohr (i, slično, drugi)

“Svi modeli su pogrešni, ali neki su korisni.”

George Box, jedan on najznamenitijih matematičara 21. stoljeća